Vladimir Šilović (r. 1959.) po struci je arhitekt, po uvjerenju tragač — za smislom, za istinom, za riječima koje povezuju ono najdublje u čovjeku.
U svojoj prvoj knjizi Iskrice duhovnosti iz kamina, na osoban i misaono jasan način istražuje univerzalne teme duhovnosti — iz perspektive praktičnog vjernika otvorenog dijalogu između različitih svjetonazora. Refleksije oblikuje jednostavno i razgovorno, ali s dubinom koja poziva na razmišljanje.
Druga knjiga, Kad ponovo dišem, intimna je zbirka haiku stihova i kratkih refleksija nastala iz iskustva gubitka voljene osobe. Pišući, autor pronalazi put kako tugovati a opet voljeti, kako sjećanjem graditi novi život — bez zaborava, ali s nadom.
I u jednoj i u drugoj knjizi, Šilović ostaje vjeran istoj unutarnjoj motivaciji: tražiti istinu kroz tišinu, promišljanje i nježnost. Njegove riječi ne pretendiraju biti konačne — ali žele biti most. Prema sebi, prema drugima, prema životu koji se ne prestaje otkrivati.