Nakon jake, ali kratke ljetne noćne oluje svanulo je kristalno čisto subotnje jutro, 24. srpnja 1976., kada je Igor udahnuo prvi udah ovozemaljskog života. Veselo, bezbrižno i lijepo djetinjstvo proveo je u Samoboru i Zagrebu, gdje je pohađao Osnovnu školu 25. maj (danas Jure Kaštelan), zatim ratne jeseni ’91 upisuje XV. gimnaziju, planetarno poznatu kao MIOC.

Formalno obrazovanje završava diplomom Grafičkog fakulteta u Zagrebu 2002. godine te se sam sebi zaklinje kako nikad više neće zasjesti u školske klupe. Kako to često biva, život je imao drukčije planove te 2014. godine završava executive MBA te se sve do današnjih dana educira na mnogim radionicama, seminarima i simpozijima koji obrađuju teme businessa, modernog managementa, poslovne psihologije, prodaje i srodnih poslovnih tema. Odmah nakon završenog Grafičkog fakulteta u Zagrebu, Igor ulazi u korporativni sustav velike svjetske kemijsko-grafičke korporacije gdje, tijekom godina, napreduje od voditelja lokalne prodaje do današnje pozicije izvršnog regionalnog direktora za srednju Europu.

Sretno je rastavljen otac dva vesela sina na pragu puberteta tako da, uz sve svakodnevne obiteljske, odgojne i poslovne obveze, nema previše vremena, za sebe unatoč tome što je kao dječak mislio kako će biti astronaut.

Utjehu pronalazi u činjenici kako je na pragu 50. rođendana, kada će šakom oštro lupiti o stol i potpuno se prepustiti krizi srednjih godina.

U sretnoj je dugogodišnjoj vezi te živi zapadno od Zagreba, na Bregu iznad Gajnica.

Očekuje da Hrvatska nogometna reprezentacija napokon postane prvak svijeta, a prihvatio bi i Dinamovu titulu europskog šampiona kao alternativu.