Kad sam ukućanima obznanila da je moja druga zbirka poezije spremna i da će se zvati „Sedamdeset puta sedam”, moja je srednja kćer, učenica šestog razreda, vrsna matematičarka koja „rastura” tablicu množenja, ispalila: „Knjiga će ti se zvati 490?” Naslov se, zapravo, referira na Isusove riječi iz Evanđelja da bratu, prijatelju, svakome treba oprostiti ne jednom, ne sedam puta, nego sedamdeset puta sedam, odnosno beskonačno. Čini se da je čovjeku najteže upravo oprostiti, i to ne samo drugima, nego, još češće, samome sebi. A ipak, ništa ne donosi toliko olakšanje i osjećaj slobode kao oprost. Zato, danas oprosti. Svima, a najprije sebi! Ne budi toliko strog prema sebi! Razmazi se, kupi si nešto. Možda čak knjigu. Možda ovu. Ako je došla do tebe, sigurna sam da ćeš u njoj pronaći pjesmu namijenjenu baš tebi. Javi mi jesi li uspio i kako ti se sviđa moja zbirka 490. Čekam tvoj odgovor. Slavica Cvitanušić