Vladomir Zelensvjet od danas je hrvatski vojnik. Odlučio je prašnjave predavaonice i nezainteresirane profesore zamijeniti prašnjavim čizmama i nezainteresiranim dočasnicima, napustio je studij i pojavio se u Požegi gdje će pod budnim okom obučnih instruktora proći kroz profesionalnu i osobnu transformaciju.

Govori sam sebi kako će sve biti drugačije… ili se tomu barem nada, nesvjestan kako će mu vojska i sam čin postajanja vojnikom preokrenuti čitav svijet naglavačke. Sve od redoslijeda jutarnje rutine i sitnih navika koje nisu pod njegovom kontrolom do samog načina razmišljanja mijenja se, dok sa svakim korakom u požeškoj vojarni nestaje mogućnost povratka na početne, civilne postavke.

Vojna obuka, specijalizacija i služba nisu toliko strašne i grozne kako ih neki opisuju, no istovremeno je vojni svijet mikrokozam u kojem vrijede zasebna pravila, neka od kojih ne postoje u civilnom svijetu, a jedno od najvažnijih koje će Vladomir upoznati je to da kad jednom u njega stupite, bolno ga je teško napustiti.