GLASOVI DOMAĆE KNJIŽEVNOSTI – MIHAEL ČAVRAK

1.     Za početak, možete li nam predstaviti Mihaela Čavraka izvan svijeta književnosti i pisanja

Mihael Čavrak je otac, suprug i gamer. Gamer sam još od tamo davne mislim da je 95-te godine kada sam nabavio prvo računalo tadašnju takozvanu „486“. Zaljubio sam se u svijet igara jer to je jedan od medija koji bi zadovoljavao moju maštu i otvarao mi čudesne verzije svjetova koji su se do tada nalazili u mojoj glavi. Ta ljubav traje i danas iako me današnji „gameri“ gledaju kao nekog „metuzalema“ što me dosta zabavlja jer ja sam iz prve ruke mogao vidjeti kako se industrija razvija, od nekadašnjih piksela do sadašnje realnosti.

 

2.  Ljubav prema knjigama pojavila se još tijekom vašeg školovanja, a posebno su vas privlačila povijesna djela, znanstvena fantastika i fantastika. Sjećate li se prve knjige ili autora koji su u vama probudili tu ljubav?

Naravno da se sjećam. Imao sam mislim oko 6 ili sedam godina kada sam privučen ilustracijama od Julija Radilović Jules uzeo u ruke knjigu „Tarzan među majmunima“ i počeo polako, rečenicu po rečenicu čitati. Budući da je to bila knjiga od otprilike sedamsto stranica, za jednog sedmogodišnjaka smatram da je to bio određeni uspjeh. Završio sam tu knjigu i tražio mamu da mi nabavi ostale nastavke.

 

3.  Vaši učitelji rano su prepoznali vaš talent za pisanje i pripovijedanje. Koliko vam je njihovo ohrabrivanje značilo u tim prvim koracima?

Kao i svakom djetetu, petica i pohvale su bile ono što te učinilo da budeš viši od stropa učionice. A tek čitanje pred razredom… no comment. Učiteljice su me savjetovale i poticale. Za jednog dječaka to je bio veliki utjecaj jer djevojčice su nekako bile talentiranije barem u mojoj školi.

 

4.   U jednom trenutku života planirali ste upisati književnost na fakultetu, no Domovinski rat promijenio je vaše planove. Koliko je taj životni put utjecao na vaš odnos prema pisanju i književnosti?

U ratu su drugačije okolnosti. Tamo nema mjesta za maštu i sanjarenje, jednostavno mozak je fokusiran na suborce i preživljavanje. Razmišljanja o fakultetu su jednostavno morala biti ostavljena sa strane dok se taj dio mojeg života ne riješi. Idealizam je u to vrijeme bio važniji.

 

5.    Unatoč teškoj ratnoj ozljedi i velikoj životnoj promjeni, ostali ste vjerni knjigama i pisanju. Što vam je književnost pružala tijekom najtežih razdoblja života?

Ovo je dobro pitanje, evo primjera koliko mi je književnost važna. Bolnica u Zagrebačkoj Dubravi, budim se nakon operacije, već isti dan, u krvavim zavojima idem do ulaska u bolnicu gdje je bio štand Algoritma kupiti „Prstenovu družinu“ od Tolkiena. Vraćam se u sobu smijući se na šokirane poglede sestara i doktora. Toliko mi je književnost bila važna.

 

6.  Kako je nastala ideja za „Restart“? Je li prvo nastao svijet podzemnog skloništa ili likovi koji će u njemu pokušati preživjeti?

„Restart“ je nastao iz moje ljubavi prema žanru postapokalipse. Sklonište je bilo prvo u glavi, a potom je to sklonište trebalo ispuniti zanimljivim likovima sa kojima se ljudi mogu posvetiti.

 

7.  Radnja počinje u skloništu na Sljemenu, gdje Nick organizira ilegalne zabave, da bi se ono u jednom trenutku pretvorilo u posljednje utočište čovječanstva. Što vas je privuklo upravo takvom početku priče?

Sama ideja preživljavanja jedne takve grozne situacije. Staviti obične ljude u to i onda zapitati samog sebe kako bi ja reagirao u takvim uvjetima.

 

8.    Koliko vam je bilo važno zamisliti situaciju u kojoj se ljudi iz potpuno različitih društvenih slojeva odjednom moraju zajedno boriti za preživljavanje?

U tome i jeste bit svega. Kako se kaže: „Sto ljudi, sto ćudi“. Ima nas svakakvih, i netko treba da vodi i upravlja te da donosi odluke koje su u zadanoj situaciji kritične. Te budući da smo ljudi, takve odluke ne sjedaju svima dobro. Neke to i vrijeđa ili su ljubomorni.

 

9.  Kada civilizacija nestane, ljudi u romanu moraju uspostaviti novi poredak. Što mislite, koliko bi dugo stvarni društveni sustav mogao opstati u takvim ekstremnim uvjetima?

Trenutni društveni poredak u takvoj jednoj groznoj situaciji je neodrživ. Uvijek će biti uzimatelja i idealista. Neki će koristiti snagu da uzmu što žele a neki će pokušati stvoriti nešto novo. U osnovi sadašnji sustav je prvo što strada u apokalipsi.

 

10.   Jedno od ključnih pitanja romana jest gdje završava civilizacija, a počinje kaos. Mislite li da civilizacija uistinu počiva na čvrstim temeljima ili je puno krhkija nego što volimo vjerovati?

Definitivno je krhka i neodrživa. Ljudi nisu niti svjesni koliko ovise o blagodatima civilizacije. Internet, tv, struja. Makneš to i imaš raspad sistema u roku nekoliko dana. A onda udara onaj primarni dio naše psihe, tama koju je civilizacija obuzdala sa lijekovima i distrakcijama.

 

11.   Strah, moć, očaj i instinkt za preživljavanjem snažno oblikuju vaše likove. Koji od tih osjećaja najviše mijenja čovjeka kada se nađe u ekstremnoj situaciji?

Kada instinkt za preživljavanje udari, vjerujte mi on definitivno nadglasa sve drugo u Vašoj glavi. Sve postane sporedno.

 

12.   Koliko je teško pisati o ljudskoj prirodi bez uljepšavanja, pogotovo kada likove stavite u situaciju u kojoj više ne vrijede pravila svakodnevnog života?

Treba poznavati barem osnove Psihologije. Ako tvoj lik ima dobru osnovu i ako se čitatelj poistovjetio sa njime, onda ide lagano jer gledaš uvijek kao prvo i osnovno

„Što bi ja uradio na njegovom mjestu?“.

 

13.   Ljubav prema znanstvenoj fantastici i fantastici razvijala se tijekom vašeg života. Što vas kod tih žanrova najviše privlači?

Svijet. Ako je svijet u knjizi dobro napravljen, onda je zanimljivo zamišljati sebe u tome svijetu. „world building“ je ono što mene privuče u knjigu.

 

14.  Smatrate li da dobra znanstvena fantastika zapravo govori više o čovjeku i društvu nego o samoj budućnosti?

Znanstvena fantastika kao što i ime samo govori je bazirana na dva pojma. Znanstveni pristup može insinuirati jednu teoriju kako bi se svijet mogao razvijati. A fantastika kao pojam dodaje nešto uzbudljivo ili nerealno. Pojam sam po sebi može otići u oba smjera.

 

15.   Je li „Restart“ za vas prvenstveno priča o mogućoj katastrofi ili priča o tome što se događa čovjeku kada mu oduzmemo sve ono što poznaje?

Restart je pojam. To je priča o čovjeku unutar apokalipse koji je prisiljen da preispita samog sebe u skučenosti i klaustrofobiji prostora u kojem je prisiljen preživljavati.

 

16.       Koliko ste tijekom pisanja razmišljali o stvarnim mogućnostima preživljavanja nakon nuklearne katastrofe, a koliko ste se prepustili književnoj mašti?

Moje su knjige bazirane na godinama istraživanja različitih sustava potrebnih kako bi čovjek mogao da preživi jednu katastrofu. Većina tehničkih stvari baš kao i sustav upravljanja takozvane „Gilde“ je zasnovan na stvarnim činjenicama. Književna mašta ide najviše prema likovima unutar mojeg romana.

 

17.   Postoji li neki autor znanstvene fantastike ili fantastike kojemu se posebno vraćate i koji je utjecao na vaš način pripovijedanja?

Steven R Donaldson s „Ljetopisima Thomasa Kovenanta – Nevjernika“. Prekrasno izgrađeni svijet s vrlo realističnim glavnim junakom ili antijunakom. Nevjerojatan roman fantastike. A u znanstvenoj fantastici ima preko nekoliko. Verne, Asimov, Clark… sve klasičari s nevjerojatnim teorijama koje sada, desetljećima nakon njihovih smrti dobiju na smislu.

 

18.   Posjedujete veliku privatnu knjižnicu. Koliko knjige koje čitate utječu na ono što sami pišete?

Utječu strahovito. Ja nisam školovani pisac. Ali sam načitan, i pišem knjigu koju bi ja osobno nakon tisuća naslova volio čitati. Dakle, od čitatelja prema čitatelju. I ljudi to vide i vole.

 

19.  Imate li određenu rutinu pisanja ili inspiracija dolazi nepredvidivo?

Ovo me pitanje nasmijalo. Zašto? Evo jedan primjer. Probudim se sa jasnom vizijom o čemu ću danas pisati, sjednem za laptop, pročitam posljednjih nekoliko rečenica i priča krene u totalno drugačijem smjeru. Cijeli zamišljeni plan pada u vodu jer tada u tome trenutku ono što dođe samo po sebi ima više smisla.

 

20.   Kada stvarate likove poput Nicka, krećete li od njihovih karaktera ili prvo osmislite situaciju u kojoj će se morati pokazati kakvi su zapravo?

Definitivno karakter. Jasna vizija Nicka. I onda je najvažnije napraviti ga ljudskim i natjerati ga da radi svoje nesavršenosti radi pogreške. I situacije u kojima se radi tih pogrešaka nađe.

 

21.   Postoji li neki lik ili dio „Restarta“ s kojim ste se posebno povezali tijekom pisanja?

U početku je to bio Nick, no kroz radnju Ana je dokazala da je nevjerojatno sposobna žena sa svim ljudskim vrlinama i manama. I zato mi je najdraža kroz cijelu sagu.

 

22.  Kada biste morali izdvojiti jednu stvar koju želite da čitatelj preispita nakon čitanja „Restarta“, što bi to bilo?

Mogu li i ja tako? Mogu li preživjeti? Ako se čitatelj to zapita, onda je moja misija ispunjena.

 

23.    Sljedeća knjiga koju nam spremate zove se „Raspad“, možete li nam reći nekoliko riječi o njoj, što možemo očekivati?

„Raspad“ govori o tamnoj strani ljudske psihe. O osobnim strahovima i anksioznosti sve do nemogućnosti prihvata trenutne situacije. U sukobu između idealizirane utopije i starog poretka čitatelj će morati izabrati stranu. Recimo samo da se u „Raspadu“ pojavljuje osoba koju će svatko normalan zamrziti. Ali ta je ista osoba nevjerojatno realna i to rezultira sa konfliktom. Svi u Hrvatskoj će u toj osobi vidjeti nekoga iz svojeg života.

 

 

Intervju pripremio: LARIO KREMER univ. bacc. oec.