IK Profigraf

BLOGER: Ovisna o čitanju

Što se događa kada ono što smo stvorili prestane biti pod našom kontrolom? I još važnije – jesmo li uopće sigurni da ga danas još uvijek kontroliramo? Što se događa kada umjetna inteligencija izmakne čovjeku iz ruk?

To su samo neka od pitanja koja ostaju visjeti u zraku nakon čitanja romana ”Izvan kontrole” Mislava Pasinija, knjige koja na vrlo uznemirujući način spaja triler, horor, distopiju i suvremene strahove čovječanstva. I premda je riječ o fikciji, nije teško tijekom čitanja osjetiti nelagodu koja proizlazi iz spoznaje da neke od situacija koje autor opisuje više ne djeluju toliko nemoguće.

Već sam ulomak romana uvodi nas u svijet koji je opasno blizu potpunog kaosa. Rat u Ukrajini traje, sukobi se šire, NATO je u pripravnosti, Gaza gori, podmornice se pojavljuju ondje gdje ih ne očekujemo, a oštećeni internetski kabeli počinju odsijecati dijelove svijeta od komunikacije na koju smo postali gotovo potpuno ovisni. I upravo je ta ovisnost jedna od posebno intrigantnih tema romana.

Što bi se dogodilo kada bi internet jednostavno nestao? Jesmo li kao društvo sposobni vratiti se nekoliko desetljeća unatrag? Bismo li znali funkcionirati bez neprekidne dostupnosti informacija, komunikacije, navigacije, digitalnih servisa i svih onih pogodnosti koje danas podrazumijevamo? Ili smo, neprimjetno, došli do točke u kojoj tehnologija više nije samo alat koji koristimo, nego sustav bez kojega više ne znamo živjeti?

Pasini upravo ondje pronalazi jednu od svojih najjezivijih mogućnosti. A onda postavlja pitanje koje je još veće od pitanja možemo li preživjeti bez interneta: Bog ili umjetna inteligencija? Ili jedno nužno isključuje drugo? Gdje je u svemu tome čovjek?

To su pitanja koja roman čine mnogo više od priče o tehnološkoj katastrofi. ”Izvan kontrole” otvara, dakle, prostor za promišljanje o ljudskoj potrebi za stvaranjem, napretkom, sigurnošću i kontrolom. Čovjek želi stvoriti savršen svijet, želi tehnologijom riješiti probleme, želi imati odgovor na svako pitanje i mogućnost upravljanja gotovo svime. No što se događa kada njegova težnja prema utopiji proizvede upravo suprotno – distopiju?

Možda je najveći paradoks upravo u tome što čovjek, želeći imati veću kontrolu nad vlastitim životom, stvara nešto što bi jednoga dana moglo preuzeti kontrolu nad njim. I tu roman postaje neugodno aktualan.

Danas se sve češće pitamo tko koga kontrolira – čovjek umjetnu inteligenciju ili umjetna inteligencija čovjeka. Granica između alata i sustava koji oblikuje naše ponašanje sve je tanja, a pitanja koja su se donedavno činila rezerviranima za znanstvenu fantastiku polako postaju dio naše svakodnevice. Upravo zato ”Izvan kontrole” djeluje gotovo proročanski.

Radnja je smještena u izmišljeni gradić, no ono što joj daje uvjerljivost nisu stvarne lokacije, nego ljudi. Likovi djeluju realistično, njihove reakcije ljudski su prepoznatljive, a strahovi koje autor ugrađuje u njihova ponašanja lako se mogu prenijeti i izvan granica fikcionalnog svijeta.

Jer najveći strah nije nužno ono što će umjetna inteligencija učiniti. Najveći strah možda je ono što bi čovjek mogao učiniti kada shvati da više nije onaj koji donosi posljednju odluku.

Pasini piše koncizno, jasno i bez suvišnog opisivanja. Njegov stil ne opterećuje čitatelja, nego ga vodi ravno prema onome što je najvažnije. Rečenice ne pokušavaju pokazati koliko autor može opisivati; one služe priči. I upravo zato roman se čita brzo, ali se ne završava onoga trenutka kada se zatvori knjiga – jer neka pitanja ostaju, a s njima i nelagoda koja može prerasti u tjeskobu.

Tijekom čitanja izmjenjuju se različiti osjećaji – od čuđenja i zgražanja do jeze, straha, pa čak i panike. Za mene je upravo sposobnost autora da u čitatelju izazove takvu emocionalnu reakciju jedna od karakteristika vrhunskog pisanja. Nije dovoljno ispričati dobru priču. Potrebno je učiniti da čitatelj nešto osjeti.

Roman je svojevrsna mješavina trilera i horora, iako bih rekla da ipak više naginje hororu. Ne onom hororu koji počiva samo na šoku ili stravi, nego hororu koji proizlazi iz spoznaje da se ono čega se bojimo možda već nalazi vrlo blizu nas.

Posebno mi je zanimljiva autorova protuteža svemu onome što se u romanu događa – Crkva spasenja. U svijetu koji pokušava objasniti sve što se može objasniti, ljudi i dalje imaju potrebu vjerovati. Potrebu za nečim što nadilazi njihovo iskustvo, nešto što ne mogu nužno vidjeti, dodirnuti ili dokazati vlastitim osjetilima. Ta ljudska potreba za vjerom postaje zanimljiva protuteža tehnologiji i umjetnoj inteligenciji.

S jedne strane imamo ono što je čovjek stvorio, s druge ono u što čovjek vjeruje, a između njih – čovjeka.

Biblijski citati i reference dodatno produbljuju tu simboliku. Oni postaju svojevrsna paralela distopijskom svijetu koji autor gradi, ali i podsjetnik na činjenicu da se čovjek već tisućama godina suočava s istim temeljnim pitanjima: dobrom i zlom, iskušenjem, moći, slobodnom voljom, kaznom, spasenjem i vlastitom željom da prijeđe granice koje mu možda nisu namijenjene.

To je ono što mi je u romanu posebno intrigantno. Pasini ne mora čitatelju držati lekcije niti mu nuditi konačne odgovore. Dovoljno je da postavi prava pitanja.

A neka su od njih zaista moćna: Može li čovjek stvoriti inteligenciju veću od vlastite, a pritom očekivati da će joj zauvijek biti gospodar? Može li tehnologija koju stvaramo radi vlastite sigurnosti postati izvor naše? Možemo li napraviti utopiju bez opasnosti da ona postane distopija? I, naposljetku – što se događa kada umjetna inteligencija ode izvan kontrole čovjeka?

Roman je pisan jednostavno i stilski neopterećujuće, zbog čega ga mogu čitati i mlađe generacije. Zapravo, upravo bih njima ovu knjigu posebno preporučila. Oni će živjeti u svijetu u kojem će pitanja umjetne inteligencije, tehnologije i ljudske kontrole biti još važnija nego što su danas. Ako knjiga može potaknuti mladog čitatelja da se zapita kamo nas vodi svijet koji gradimo, onda je već učinila mnogo.

”Izvan kontrole” je intrigantan, napet, mračan i jeziv roman koji se teško ispušta iz ruku. No ono što mi je još važnije jest činjenica da ne završava posljednjom stranicom. Nastavlja živjeti upravo u gore spomenutim pitanjima koja čitatelj ponese sa sobom.