MACA ČIPKARICA
Maca Čipkarica – slikovnica za djecu i odrasle
Slikovnica Maca Čipkarica autorice Vlaste Malina te ilustratorice Charis Bradley, objavljene u
izdanju Prof&Grafa, bez sumnje je kvalitetan primjer djela dječje književnosti i to upravo onako
kako to sugeriraju suvremene teorije slikovnice (1). Narančić Kovač slikovnicu definira kroz dva
pripovjedača: verbalnoga i vizualnoga (2), što znači da ilustracija mora dati dodatnu dimenziju,
onu koja iz samoga teksta nije vidljiva. Ovdje informacije neizrečene u tekstu dobivaju dopunu
kroz ilustraciju (primjerice izgled Mace Čipkarice, njezin dom, obiteljska struktura, mjesto na
kojem prebiva).
Pored jasnoga pedagoškoga iskustva autorice, koja vodi brigu o odnosu slike i teksta pa je njezin
tekst jasan, razigran te rimovan (stoga i najmlađoj publici lako uhvatljiv), uočljivo je i bogato
znanje iz književnosti, što i ne čudi budući da se radi o diplomiranoj anglistici i komparatistici,
a samim tim profesionalnom čitatelju onako kako ga definira Lovro Škopljanac (3). Ovdje se tekst
može čitati kao klasičan tekst, ali i kao pjesma.
Ilustracije Charis Bradley obuhvaćaju tipičnu „dramu dvostranice“ prema Bader (4); a osim toga
boje su jasne i izražene, korice su načinjene od kvalitetnoga materijala i debele su, a stranice su
teže poderive. Tijekom radnje se, osim mačke koja je nositelj, pojavljuje i lik djevojčice.
Slikovnica kao prva knjiga u djetetovu životu, prema Berislavu Majhutu i Diani Zalar (5),
podrazumijeva i prijelaz od situacijskoga konteksta na kontekst simbola. Imajući u vidu povijest
simbolike i mačji svijet, mačke su u drevnim narodima često bile simbol iscjeljenja, dobile su
atribut one koja upija negativnu energiju, povezivalo ih se i s intuicijom. U kontekstu ove
slikovnice, motiv čipke može se interpretirati kao metaforu povezivanja kroz različite veze i
obrise, poveznicu s kreativnošću i tradicijom, a ovdje bi možda najbolja interpretacija bila
upravo kroz te različite šavove i veze budući da se ovdje radi o simboličkom iskustvu odlaska
i suočavanja sa smrću, koje potencijalno poprima katarzičnu funkciju. Traumatična iskustva
djeci su teško objašnjiva i dokučiva. Stoga, osim što je ovdje lik mačke sjajno izabran kao
nositelj radnje budući da suvremena pedagogija i didaktika naglašavaju važnost uporabe
životinja u dječjoj književnosti, osobito u slikovnicama, kako bi se naglasila dimenzija sličnosti,
ovdje se intertekstualno može komunicirati i s drugim popularnim djelima koja su dječjim
čitateljima već poznata (npr. Maca papučarica Ele Peroci i Ančke Gošnik-Godec).
Ipak, terminološki odrediti ovu slikovnicu isključivo kao djelo dječje književnosti bilo bi suviše
skromno budući da se ona može čitati i kao slikovnica za odrasle, ali se potencijalno može
govoriti i o višestrukoj adresiranosti (poput slučaja Čiji sam ja komadić/ Komadić koji nedostaje
Shela Silversteina). Dijete, naime, vidi jedno, odrasli čitatelj prepoznaje drugo, a zajedničko
čitanje proizvodi i treće značenje. Konkretno, slojevitost je definitivno obilježje ove slikovnice
i ona se može čitati na više načina. Primjerice, Vladimir Biti u Pojmovniku književne i kulturne
teorije ističe: „Novija fenomenologijska kritika povezuje slojevanje (Schichtung, lamination,
layering) s perceptivnim uokvirivanjem, a okvir opet razumije kao taložinu komunikacijski
uigranih rituala interakcije. Raslojavanje okvira pomiče granicu između sudionika i promatrača
tih rituala tijekom njihova odvijanja, a samim tim mijenja i kvalitetu njihova iskustva…“ (6)
Posebnu vrijednost ovomu djelu daje dvojezičnost: naime, prema teorijama o jeziku, mala djeca
lakše postaju bilingvalna ako su drugome jeziku izložena od rane dobi, što potvrđuju
istraživanja Kovelman, Baker, Petitto i drugih istraživača (7). Budući da je autorica i nastavnica
engleskoga jezika i književnosti, prijevod njezina teksta s hrvatskoga na engleski također nosi
nekoliko slojeva kroz dublju semantičku dimenziju.
Konačno, slikovnicu se može čitati i biblioterapeutski, što bi bila jedna od mogućnosti recepcije
i to kao biblioterapija za djecu i odrasle, koji su suočeni s traumatičnim iskustvom, tj. bliskim
iskustvom smrti. Kako to tvrdi Davor Piskač u djelu O književnosti i životu: „Odgovornost za
kvalitetu naših života leži na nama samima, a ne na književnosti, no književnost je u isto vrijeme
jedinstven i neobično efikasan alat pomoću kojega možemo znanje o životu ugraditi u umijeće
življenja.“ (8)
Današnje police knjižara i knjižnica pune su djela koje se imenuju slikovnicama, ali se zapravo
radi o ilustriranim knjigama ili o didaktičkim materijalima. Ovdje su se uspješno spojili:
dvojezičnost, književnost, pedagogija, psihologija i likovna umjetnost stoga financijski
poduprijeti ovu slikovnicu ne bi značilo samo dati potporu jednom izdavačkom projektu već bi
otvorilo put ulaganju u kvalitetnu dječju književnost, u razvoj čitateljskih i emocionalnih
kompetencija, bilingvalnost te kulturnu dostupnost djela. U ovoj se slikovnici mogu povezati
imenovanje i prepoznavanje emocija s potencijalom za razvoj empatijskoga razumijevanja, ali
ona posjeduje i elemente mogu poticati razvoj emocionalne pismenosti malih čitatelja stoga se
može govoriti o njezinoj snažnoj obrazovnoj i društvenoj vrijednosti. Konačno, slikovnica
Maca Čipkarica može se čitati kao sinkretično umjetničko djelo u kojem verbalni, vizualni,
simbolički, emocionalni i kulturni kodovi proizvode zajedničko značenje, što je zapravo i njezin
najveći doprinos.
Matea Baković Andrić
naslovna predavačica (vanjska suradnica na Učiteljskom fakultetu u Petrinji)
i doktorandica poslijediplomskoga doktorskoga studija Humanističke znanosti
1. Bader, Barbara. 1976. American Picturebooks from Noah’s Ark to the Beast Within. New York: Macmillan;
Nodelman, Perry. 1988. Words about Pictures: The Narrative Art of Children’s Picture Books. Athens: University
of Georgia Press; Narančić Kovač, Smiljana. 2015. Jedna priča, dva pripovjedača: slikovnica kao pripovijed.
Zagreb: Artresor naklada; Majhut, Berislav. Batinić, Štefka. 2017. Hrvatska slikovnica do 1945. Zagreb:
Hrvatski školski muzej: Učiteljski fakultet Sveučilišta.
2. usp. Narančić Kovač, Smiljana: 2015.
3. Luketić, Katarina Lovro Škopljanac: „Devedeset devet posto svih čitatelja književnosti su neprofesionalni
čitatelji“, Kritika h, d, p, 14. veljače 2022. https://kritika-hdp.hr/lovro-skopljanac-devedeset-devet-posto-svih-
citatelja-knjizevnosti-su-neprofesionalni/
4. usp. Bader, Barbara: 1976.
5. usp. Majhut, Berislav; Zalar, Diana. Slikovnica // Hrvatska književna enciklopedija. Sv 4 : S-Ž ; Velimir
Visković (gl.ur.); Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2012
6. Biti, Vladimir. 2000. Pojmovnik književne i kulturne teorije. Zagreb: Matica hrvatska. Str. 511.
7. usp. Kovelman, Ioulia; A. Baker, Stephanie; Petitto, Laura-Ann. Age of first bilingual language exposure as a
new window into bilingual reading development. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC2759761/ (Pregled:
6. rujna 2026.)
8. Piskač, Davor. 2018. O književnosti i životu. Zagreb: Sveučilišna tiskara. Str. 13.