SUNČANA STRANA ŽIVOTA
BLOGER: Knjižničarka
“Odaberi Sebe,
Možda prvi put,
Onako Čisto i iskreno.
Bez krivnje i zasluženo.” “Duguješ to sebi.
I onima koje najviše voliš.
Da budeš Dobro.
Da se izdigneš.” “Zato kreni odmah.
Zaroni u sebe i osjeti kamo te Duša poziva.
Na što srce zadrhti i zakuca jače
i osjetiš da želiš živjeti punim plućima…” “Živi, živi punim plućima, dušo draga.
I voli se i opraštaj poput djeteta.
U ovoj igri života
u kojoj sve što imaš jest Sada.” “Tko će nego ti
reći sebi u ogledalo: ?Dosta je!
Možeš više i bolje!
Zaslužuješ najbolje!'” “Zato putuj, Dušo!
I ne oklijevaj!
Došla si živjeti svoj puni potencijal!”
– Iva Jovanović, Sunčana strana života
Ovu sam knjigu pročitala u dahu, a onda mi je bilo žao. Trebala sam čitati sporije, stranicu po stranicu, stih po stih, i svakoga dana upijati ove stihove. Možda bi mi se tako svaki stih dublje uvukao u ovu moju ludu glavu i podsjetio me na nešto što tako često zaboravljam, da trebam misliti i na sebe.
Sunčana strana života odiše posebnom energijom, toplinom i pozitivom. Autorica kroz svoje stihove dolazi poput zrake sunca nakon oluje, baš onda kada nas stignu razočaranja, umor, izazovi i oni trenuci u kojima zaboravimo koliko zapravo vrijedimo.
Knjiga se dotiče ljubavi prema sebi, šapata duše, samosvijesti, odmora i života kakav zaslužujemo živjeti. Ali meni je možda najviše ostavila osjećaj kao da nas nježno budi i podsjeća: Hej, tu si. Ne zaboravi sebe. Ne zaboravi živjeti.
Posebno su me dotaknuli stihovi o biranju sebe. Ne zato što to znači staviti sebe ispred svih drugih, nego zato što tek kada smo dobro sa sobom možemo istinski biti prisutni i za one koje volimo.
Ovo je knjiga koja me podsjetila da nije sve mračno, čak ni onda kada nam se tako čini.
Negdje uvijek postoji barem jedna zraka sunca, u sitnicama, zahvalnosti, ljudima koje volimo i snazi koju često ni sami ne znamo da imamo.
Saša Jakšić bila si u pravu kada si rekla da će mi se svidjeti. Odlična mi je, emotivna, topla i nježna, a istovremeno snažna. Za mene, ovo je knjiga koja poziva na buđenje i povratak sebi.
A vi? Kada ste posljednji put zastali i odabrali sebe, bez osjećaja krivnje?