IK Profigraf

PISANJE KAO TERAPIJA: KAKO RIJEČI MOGU POMOĆI NAŠEM MENTALNOM ZDRAVLJU?

Postoje trenuci kada je teško pronaći prave riječi za ono što osjećamo. Ponekad nam se misli neprestano vrte u glavi, emocije se gomilaju, a svakodnevni stres postaje sve veći. Upravo tada pisanje može postati mnogo više od hobija ili kreativnog izražavanja – može postati oblik osobne terapije.

Iako pisanje ne može zamijeniti stručnu psihološku ili psihijatrijsku pomoć kada je ona potrebna, brojna istraživanja pokazuju da redovito zapisivanje misli i osjećaja može pozitivno utjecati na mentalno zdravlje, smanjiti razinu stresa i pomoći nam da bolje razumijemo sebe.

Što je terapijsko pisanje?

Terapijsko pisanje nije nova metoda. Još od 1980-ih godina predmet je brojnih znanstvenih istraživanja, a najpoznatiji model uključuje pisanje o vlastitim mislima i osjećajima 15 do 20 minuta dnevno tijekom tri do četiri dana. Upravo je taj pristup poslužio kao temelj za stotine kasnijih istraživanja. Za sve ljubitelje definicija terapijsko ili ekspresivno pisanje podrazumijeva slobodno zapisivanje vlastitih misli, osjećaja i iskustava bez brige o gramatici, pravopisu ili književnoj vrijednosti teksta. Cilj nije napisati savršenu priču, već iskreno izraziti ono što se događa u našoj glavi – mjestu gdje se odvijaju najveće bitke.

Takvo pisanje može imati različite oblike – vođenje dnevnika, zapisivanje zahvalnosti, pisanje pisama koja nikada nećemo poslati ili jednostavno bilježenje misli nakon napornog dana.

Što kaže znanost?

Kratka crtica iz povijest započinje ovdje. Jedan od pionira istraživanja terapijskog pisanja bio je američki psiholog James W. Pennebaker, koji je još 1980-ih godina pokazao da osobe koje nekoliko dana zaredom pišu o emocionalno zahtjevnim iskustvima često prijavljuju manju razinu stresa, bolje raspoloženje i osjećaj emocionalnog olakšanja.

Kasnija istraživanja potvrdila su da ekspresivno pisanje kod mnogih ljudi može pomoći u smanjenju simptoma anksioznosti, poboljšanju raspoloženja te lakšem nošenju s teškim životnim situacijama. Danas postoji više desetaka istraživanja koja su proučavala učinke ekspresivnog pisanja. Sustavni pregledi pokazuju da ono kod dijela ljudi može pridonijeti boljoj emocionalnoj obradi iskustava i smanjenju psihološkog opterećenja, iako su prosječni učinci uglavnom mali do umjereni te ovise o pojedincu i kontekstu.

Ipak, važno je naglasiti da učinci ovise o pojedincu te da pisanje nije zamjena za stručnu pomoć kada je ona potrebna.

Pisanje pomaže organizirati misli

Kada su misli samo u našoj glavi, često djeluju kaotično i nejasno. Stavljanjem riječi na papir dobivamo priliku sagledati situaciju iz drugačije perspektive.

Pisanje nam može pomoći da prepoznamo obrasce ponašanja koja nam se možda ne sviđaju ili da jasnije razumijemo vlastite emocije. Osim toga kroz terapijsko pisanje pojedinac puno lakše donosi odluke i smanjuje osjećaj mentalnog opterećenja. Često upravo tijekom pisanja dolazimo do odgovora koje prije nismo primjećivali.

Dnevnik kao saveznik mentalnog zdravlja

Vođenje dnevnika jedna je od najjednostavnijih navika koju možemo uvesti u svakodnevicu. Ne postoje pravila koliko treba pisati niti što treba zapisivati, a često je baš jednostavnost glavi razlog zbog kojeg se ljudi odlučuju na vođenje dnevnika.

Neki ljudi svakoga dana opisuju događaje koji su obilježili njihov dan, drugi zapisuju svoje ciljeve, dok treći vode dnevnik zahvalnosti i svaki dan pronađu nekoliko stvari na kojima su zahvalni. Aspekt kojeg treba posebno naglasiti kod vođenja dnevnika je pronalazak načina pisanja koji vam najviše odgovara.

Pisanje potiče kreativnost

Osim što može pomoći u regulaciji emocija, pisanje razvija kreativno razmišljanje i maštu. Kroz priče, pjesme ili kratke bilješke učimo promatrati svijet iz različitih perspektiva.

Kreativno pisanje često pruža osjećaj slobode jer nam omogućuje izraziti ono što možda ne bismo mogli izgovoriti naglas. Važno je za napomenuti da ne postoji pogrešan način pisanja – postoji samo vaš.

Jedna od najvećih prednosti terapijskog pisanja jest činjenica da ne postoji ocjena niti publika. Nitko neće ispravljati naše rečenice niti procjenjivati stil, papir ne osuđuje. Upravo zato mnogi ljudi lakše izražavaju svoje osjećaje pisanjem nego razgovorom.

Kako započeti?

Zanimljivo je da istraživanja pokazuju kako nije potrebno pisati satima. U mnogim znanstvenim studijama sudionici su pisali svega 15 do 20 minuta po sesiji, tijekom nekoliko uzastopnih dana.

Možete pokušati odgovoriti na neka od ovih pitanja:

• Kako se danas osjećam?
• Što me danas najviše razveselilo?
• Što me trenutno brine?
• Što bih poručio sebi prije godinu dana?
• Na čemu sam danas zahvalan?

Nemojte razmišljati o tome pišete li “dobro”, samo pišite iskreno.

Kada pisanje nije dovoljno?

Iako mnogima donosi olakšanje, važno je naglasiti da pisanje nije lijek za ozbiljne poteškoće mentalnog zdravlja. Ako osjećaji tuge, anksioznosti ili beznađa traju dulje vrijeme ili značajno utječu na svakodnevni život, potrebno je potražiti pomoć psihologa, psihijatra ili drugog stručnjaka za mentalno zdravlje. Pisanje tada može biti vrijedan dodatak procesu oporavka, ali ne i njegova zamjena.

Pisanje je jedan od najjednostavnijih, najdostupnijih i najosobnijih načina izražavanja. Ne zahtijeva posebno mjesto, skupu opremu ni veliko iskustvo – dovoljni su papir, olovka ili prazna stranica na računalu i nekoliko minuta posvećenih sebi.

Ponekad upravo nekoliko iskreno napisanih rečenica može pomoći da bolje razumijemo vlastite misli, otpustimo dio emocionalnog tereta i pronađemo unutarnji mir. Možda riječi ne mogu riješiti svaki problem, ali nam često mogu pomoći da ga sagledamo jasnije. A upravo u tome leži njihova najveća snaga.

Ne morate biti pisac da biste pisali. Ne morate imati savršene rečenice ni bogat rječnik. Dovoljno je biti iskren prema sebi i dopustiti riječima da pronađu svoj put na papir.

Možda će upravo nekoliko minuta provedenih uz olovku i bilježnicu postati trenutak mira kojem ćete se vraćati iz dana u dan. Jer ponekad najveće promjene ne počinju velikim odlukama, nego jednom jedinom napisanom rečenicom.

Ako želite da pisanje postane dio vaše svakodnevice, ponekad je dovoljno napraviti samo prvi korak. Upravo zato nastao je Planer pisanja – kao mjesto na kojem možete bilježiti svoje misli, ideje, ciljeve i male pobjede, vlastitim tempom i bez pritiska. Možda neće napisati priču umjesto vas, ali će vas svakoga dana podsjetiti da je svaka velika priča započela jednom rečenicom.

Usudite se pisati. Mi ćemo vas u tome podržati!

Jeste li znali?

• Prva znanstvena istraživanja o terapijskom pisanju objavljena su još 1986. godine, a od tada su provedene stotine studija o njegovim mogućim učincima na mentalno i tjelesno zdravlje.
• Najčešći istraživački model uključuje 15 do 20 minuta pisanja tijekom tri ili četiri uzastopna dana.
• Stručnjaci naglašavaju da terapijsko pisanje može biti koristan alat za samorefleksiju i emocionalno izražavanje, ali nije zamjena za psihološku ili psihijatrijsku pomoć kada postoje ozbiljne poteškoće s mentalnim zdravljem.
• Nije potrebno biti talentiran pisac da biste imali koristi od terapijskog pisanja. Važna je iskrenost, a ne stil ili pravopis.
• Mnogi psiholozi preporučuju vođenje dnevnika kao način praćenja vlastitih emocija, navika i napretka tijekom osobnog razvoja.
• Pisanje rukom može potaknuti sporije i promišljenije razmišljanje, zbog čega mnogi ljudi lakše obrađuju emocije kada pišu olovkom nego tipkovnicom.
• Dnevnik zahvalnosti jedan je od najpopularnijih oblika terapijskog pisanja. Zapisivanje nekoliko stvari na kojima smo zahvalni može pomoći u usmjeravanju pažnje na pozitivne događaje iz svakodnevice.
• Terapijsko pisanje ne mora se odnositi samo na teške životne situacije. Mnogi ljudi pišu kako bi bolje razumjeli vlastite ciljeve, donosili odluke ili razvijali kreativnost.
• Ne postoji ispravan ili pogrešan način terapijskog pisanja. Neki ljudi pišu nekoliko stranica dnevno, dok drugi zabilježe samo nekoliko rečenica – važnije je stvarati kontinuitet nego težiti savršenstvu.
• Pisanje može biti i način očuvanja uspomena. Zapisivanjem važnih trenutaka, misli i osjećaja stvaramo osobnu priču kojoj se možemo vratiti godinama kasnije.

napisao: LARIO KREMER univ. bacc. oec.