ATARIA & PRIČA O NEOBIČNIMA
BLOGER: Knjižničarka
Ataria & priča o neobičnima
Ivona Kovacs
“Crnilo. Treptaj. Tjedan, mjesec, godina?
Vrijeme više nema važnosti u ovom mraku.”
Dok sam čitala Ataria & priča o neobičnima, stalno me pratio osjećaj da sam tek zagrebala površinu jednog puno većeg, dubljeg svijeta. Ima tu nešto privlačno i intrigantno, ali i ono malo „nedostaje još nešto” što me zapravo natjeralo da razmišljam o knjizi i nakon.
Od samog početka osjeti se da Ataria skriva više nego što otkriva. “Netko utječe na Most svojim postojanjem. Kao da njegova magija istječe prema njemu.” “Unutar Drugog Neba ne postoje redovi, ali pretpostavljam da ti to već znaš…”
Čini mi se da iza ovoga stoji nešto veće, nešto o čemu će tek autorica pisati. Imam osjećaj kao da nas namjerno uvodi u pravila svijeta koja još ne razumijemo, ostavljajući prostor za pitanja i ono što se zapravo krije iza svega.
Priča prati Enid i Timothya, koji se nadopunjuju, ali imala sam osjećaj da ih tek upoznajemo. Njihov identitet, odanost i izbore koje donose, baš kad sam htjela saznati nešto više, priča stane. “Hoću li skinuti prokletstvo i napokon samo živjeti bez gubitka sebe i svojih sjećanja?”
Svijet Atarije je maštovit i vizualno lijepo osmišljen, s prizorima i atmosferom koja se lako zamisli. Autorica kroz kratke opise prostora i okruženja uspijeva stvoriti osjećaj nečeg velikog i mističnog, a istovremeno ostavlja dovoljno praznina da nas zaintrigira. Ima akcije, ima misterije, ima potencijala i baš zato sam stalno imala dojam da je ovo tek uvod.
Osim glavnih likova, pojavljuju se i sporedni koji djeluju zanimljivo, ali ostaju nedovoljno razrađeni. Isto vrijedi i za same „neobične” o kojima se puno nagovještava, a zapravo vrlo malo otkriva. Upravo taj nedostatak detalja kod mene je stvorio i malu frustraciju, ali veliku znatiželju.
S obzirom na to da je ovo prvijenac autorice Ivone Kovacs, stvarno mi se sviđa smjer u kojem je krenula i način na koji je izgradila ovaj fantasy svijet. Ima tu mašte, ideja i dobrog temelja za nešto puno veće.
Na kraju, ostala sam s dojmom da sam pročitala početak priče koja tek treba doživjeti svoj puni razvoj. I sada mi ne preostaje ništa drugo nego čekanje nastavka da popuni “ono nešto” koje mi je ovdje nedostajalo.
Jedno pravilo, jedna moć i jedno ograničenje. Što bi vaš fantasy svijet imao?
Možda magiju. ali svaki put kad je prizoveš izgubiš jedno sjećanje.
Ili zmaja, ali kad se s njim povežeš, znaš da ti se život skraćuje….