NE RAZUMIŠ!
BLOGER: Ovisna o čitanju
Dragi čitatelji, u ruke ste uzeli priču koji nije tek bilo kakva autobiografija niti su ovo memoari nekakve poznate i/ili slavne osobe, a ipak, vi je držite u rukama, spremni zaroniti u priču običnog, malog čovjeka koji će vas ovom svojom pričom uvjeriti da čovjekova veličine ne leži u zvučnosti i prepoznatiljivosti njegova imena, već u svemu onome što je proživio i preživio, čak i kada je mislio da to neće moći.
Ova je priča je intimno, iskreno i nadasve otvoreno svjedočanstvo hrabrosti, ustrajnosti i borbe jedne žene koji se ne da svesti na dijagnoze i administrativne papire. Ona ne pristaje na to da bude broj, admnistrativan zapis, dokument na nečijem radnom stolu, već se uzdiže daleko iznad svih svojih nalaza i medicinskih zapisa i govori svijetu: tu sam, dišem, želim, volim, borim se i dalje.
Autorica nas iz poglavlja u poglavlje vodi kroz osobni labirint bolesti i prepreka koje nisu samo medicinske, nego i društvene, birokratske i emocionalne. Čitajući ove stranice, ulazimo u intimni prostor gdje se sudaraju slabost i snaga, bol i nada, očaj i prkos. Svako poglavlje otvara pogled u svakodnevicu osobe s invaliditetom: život koji se prečesto doživljava samo kroz oznake i rješenja komisija, a premalo kroz priču, ljudskost i dostojanstvo.
Ova knjiga nije tek putokaz kroz sustav, niti samo zapisivanje teških trenutaka – ona je poziv na razumijevanje i empatiju. Ona je podsjetnik da je svaka statistika zapravo ljudski život, da iza svake „invalidske presude“ stoji osoba koja voli, smije se, sanja i bori se.
Moj posao kao urednice rukopisa nije bio da „uljepša“ ili „ispegla“ tekst, već da podrži autentičnost autorova glasa. Jer upravo u toj iskrenosti leži najveća vrijednost ove knjige – hrabrost da se govori naglas, bez straha i uljepšavanja.
Vjerujem da će ova autobiografija nadahnuti čitatelje, ali i otvoriti pitanja koja naše društvo mora postaviti samo sebi: kako se odnosimo prema onima koji se bore više nego što bi itko trebao? Jesmo li spremni mijenjati sustave i stavove, ili ćemo ostati nijemi promatrači?
Ovo je knjiga koja traži da je se pročita srcem, osjeća dušom, i ja se nadam se da će vam čitanje ovih redaka donijeti ono što je i meni – divljenje, suosjećanje, i duboko poštovanje prema osobi koja se usudila svoju ranjivost pretvoriti u svjedočanstvo hrabrosti.
Ova knjiga nije samo za one koji žele razumjeti život s invaliditetom, ona je za sve nas. Jer nas uči kako se, unatoč svemu, može voljeti, smijati i živjeti.
Od srca preporučujem!