ČAŠICA POEZIJE
BLOGER: Knjižničarka
Čašica poezije
Zdravka Marić
“Napijmo se,
duša je žedna
Pjesmom se opijmo
duša tog je vrijedna….”
Stihovi s poleđine zbirke “Čašica poezije” Zdravke Marić prvi su me uveli u svijet njezine poezije; jednostavni, iskreni i puni poziva da zastanemo na trenutak i nahranimo dušu riječima.
Iako nisu na prvim stranicama, djeluju poput tihog poziva da zastanemo i počastimo se riječima.
U tom ozračju postali su mi savršeno društvo za kraj još jednog tjedna.
Cijela zbirka nosi vedrinu. Stihovi se rimuju, vesele su, jednostavni su, ritmični i poletni, kao da lepršaju između stranica i pozivaju nas da se nasmiješimo, prisjetimo, raznježimo.
Zdravka Marić piše o svakodnevici, o životu i ljudima, o godišnjim dobima, knjigama, osmijesima i onima kojih više nema, ali i tada zadržava vedar, blizak ton.
“Volim one ljude
što osmijehom ti prijete.
Kako volim one što se ne daju,
što suncu se predaju.”
Posebno mi se svidjelo kako gotovo svaka pjesma nosi bar jedan stih koji ti ostane u mislima, kao da ti pjesnikinja šapće: “Evo, ovo si možda baš ti.”
Za kraj, jedan od takvih stihova dijelim i ovdje, jer nosi sa sobom i tihu hrabrost:
“Od žurbe života kradem dane.
Da ne uzme sve, da nešto ostane.
Za godine umorne kada dođu jednog jutra,
da ne stisnu me jako ta buduća sutra…”
Čitajte poeziju.
Jer duša je žedna.
A čašica lijepe riječi nekad je upravo ono što nam treba.