IK Profigraf

Kada smo otvorili svoju izdavačku kuću, nitko od nas nije imao pojma koliko je Hrvatska bogata i plodna zemlja kada je u pitanju pisanje. Broj ljudi koji piše poeziju i prozu, te koji žele izdati svoje rukopise nas i danas, tri godine poslije, ugodno iznenađuje, te unatoč svim našim naporima da radimo najbrže što možemo ne uspijevamo svima pomoći da dođu do cilja – izdane knjige u rukama. Stoga nas veseli što se domaća književna scena obogaćuje i mnoštvom novootvorenih izdavačkih djelatnosti, te se iskreno nadamo da u svom odabiru autora za izdavanje neće zaobići naše domaće.

Samoizdavanje nije novo, mnogo se domaćih autora odlučuje na ovaj korak, prvenstveno iz razloga što nikako drukčije ne mogu imati svoj rukopis u obliku knjige, pa stoga pronalaze razne načine kako bi sami izrealizirali svoj san. Mi se u ovom tekstu nećemo baviti razno-raznim oblicima samoizdavanja izvan naše izdavačke kuće, već ćemo objasniti kako ovaj oblik suradnje s autorima izgleda kod nas.

Zašto nudimo autorima (i) samoizdavanje?

Odgovor je na žalost ovaj: zato jer nismo u mogućnosti svima financirati izdavanje. Bili bismo najsretniji da jesmo, te da ne sve upite za suradnje koje nam dođu možemo odgovoriti pozitivno i potvrdno, no na žalost, kao mala izdavačka kuća koja nije dobila nikakve potpore ili sredstva ni od koga, jednostavno nemamo takve mogućnosti. Zato autorima pokušavamo približiti samoizdavanje kao jednu od mogućnosti da njihov rukopis krene u svoj vlastiti život u obliku tiskane knjige.

Koja je razlika između samoizdavanja i otkupa autorskih prava?

Kod nas nije velika – razlika je samo u tome tko snosi financijsku odgovornost za izdavanje, te kome u tom slučaju ide i sav prihod od prodaje knjiga. Kod nas, u slučaju otkupa autorskih prava autor dobije jednokratan honorar, a izdavač financira cjelokupan process izdavanja. U slučaju samoizdavanja, autor financira izdavanje svog rukopisa, pa jednom mjesečno dobije izvješće o prodaji svoje knjige, i uplatu na svoj račun od prodanih primjeraka.

Izgleda li knjiga autora samoizdavača jednako kao ona čija su prava otkupljena?

Da. Apsolutno nema nikakve razlike u pristupu izdavanju, te autor donosi odluke o formatu svoje knjige, naslovnici, grafičkom oblikovanju itd., naravno u dogovoru s urednikom, grafičkim urednikom itd.

Hoće li knjiga autora samoizdavača biti poslana u knjižare, knjižnice, na sajmove?

Ako autor to želi, hoće. S obzirom na to da autor sam financira svoje izdavanje, on/ona isto tamo sam/a određuje i prodajnu cijenu svoje knjige, te hoće li s istom sudjelovati na našem štandu na sajmovima na kojima mi sudjelujemo. Isto tako, autora se pita želi li da knjiga bude distribuirana u knjižare i knjižnice, ili da se prodaje samo putem našeg webshopa. To nije obaveza, pa autor može odlučiti kako ne želi takvu vrstu prodaje, što nije rijedak slučaj.

Zašto je samoizdavanje na lošem glasu?

Na žalost, neki ljudi imaju negativan stav prema takvom obliku suradnje s izdavačem. Možemo samo pretpostaviti da on proizlazi iz toga da su neki domaći autori zbog nemogućnosti pronalaska izdavača sami krenuli u te vode, pa je domaće tržište preplavljeno izdanim knjigama koje nisu adekvatno uređene, lektorirane, grafički oblikovane, tiskane itd. To ne umanjuje kvalitetu napisane priče, no neki čitatelji i/ili kritičari zamjeraju autorima takav način izdavanja, pa iz toga vjerojatno proizlazi mišljenje da je samoizdavanje manje vrijedan način dolaska do vlastite knjige.

Znaju li čitatelji koje su autori s nama sklopili ugovor o samoizdavanju?

Naše je mišljenje da je čitateljima taj podatak nebitan. Postoje i drugi oblici suradnje s nama, koje ćemo predstaviti u nekom idućem blogu, no kako je već rečeno, jedina razlika između samoizdavanja i otkupa autorskih prava (koji je najčešći oblik suradnje) je u tome tko snosi financijsku odgovornost za izdavanje, ali i kome onda ide prihod od prodaje knjiga. Knjige autora samoizdavača se kod nas jednako tretiraju, reklamiraju, prodaju (prema željama autora) itd. Čitatelje u biti ne interesira kako je knjiga došla do njegove ili na police knjižara i knjižnica, jer proces izdavanja i sve što on obuhvaća u pravilu nije zanimljiv onima koji ne pišu – bitnije im je da je knjiga dostupna, od toga kako je postala dostupna. Pri reklamiranju, mi čitateljima ne nudimo informacije o obliku suradnje/ugovoru koji smo sklopili s našim autorima, no autor sam može odlučiti želi li tu informaciju podijeliti s javnosti. Općenito govoreći, detalji svakog ugovora bi trebali biti tretirani kao poslovna tajna, te se ne bi trebali javno objavljivati.

Neki autori preferiraju samoizdavanje, zašto je to tako?

Samoizdavanje ima svojih prednosti, kojih su neki autori itekako svjesni, pa kod nas traže isključivo takav oblik suradnje. Primjerice, nekima je honorar koji mi nudimo premali iznos, a oni procjenjuju da će se njihova izdana knjiga odlično prodavati, te da će vrlo brzo povratiti svoja uložena sredstva u nju, a onda će pri tome s vremenom i lijepo zaraditi na svom autorskom djelu, stoga ne žele opciju otkupa autorskih prava. Također, kod samoizdavanja autor ima veću autonomiju pri donošenju odluka kao što su veličina naklade, prodajna cijena knjiga, gdje će knjige biti prodavane itd. Neki su autori vrlo angažirani oko svog pisanja, te imaju odlične društvene mreže putem kojih se na fantastične načine predstavljaju domaćoj čitateljskoj publici, sami si organiziraju promocije i intervjue, pa im odgovara i da cijelu nakladu, ili barem najveći dio naklade prodaju sami.

Preporučujemo li mi samoizdavanje?

Apsolutno! Smatramo ovakav oblik suradnje odličnim, kako za autore, tako i za izdavače, te svesrdno podržavamo sve koji sklope ugovor za takvu vrstu izdavanja s našim izdavačima. Naravno, svaki autor treba dobiti pravovaljane informacije o takvom dogovoru, što se obično obavlja putem telefonskog razgovora ili sastanka uživo.

Još uvijek ste neodlučni ili imate dodatnih pitanja na ovu temu? Slobodno nam pišite na profigraf22@gmail.com, rado ćemo vam razjasniti sve nedoumice!

USUDITE SE PISATI, MI ĆEMO VAS U TOME PODRŽATI!