U SUMRAK
BLOGER: Knjižničarka
U sumrak
Martina Duvnjak
“Osjetim tup udarac na glavi. Osjetim i onaj dobro poznati okus u ustima pomiješan sa željezom. Osjećam i kako mi glava bridi, ali bol ne osjećam. Ne osjećam ništa jer nekako sve u meni kao da je umrlo onog trenutka kad je moja majka sklopila oči.”
Sara je djevojka koja od najranijeg djetinjstva, najprije kao svjedok, a kasnije sama kao žrtva, trpi najokrutnije nasilje. Nasilje koje ju je obilježilo na sve moguće načine.
Nakon napada u kojem je isprebijana do neprepoznatljivosti završava u bolnici, a život joj visi o tankoj niti.
U timu koji se borio da spasi njen život nalazi se i jedan mladi liječnik Vito, koji joj odlučuje pomoći. “Satima sam proučavao nalaze ne bih li napokon pronašao nešto od čega bih počeo, ali jednostavno na ovoj sirotoj djevojci to ne postoji. Toliko je oštećena da jednostavno ne vidim putanju kojom bi mogla krenuti dalje, a ni kojom bih joj mogao pomoći.” Dan po dan povjerenje raste, ali pitanje je hoće li Vito biti kao i svi ostali čije nasilje je trpjela čitav život. “Ne vidim više nikakvu nadu, ne vidim više nikakav spas. Doduše, ne vidim ih još otkako sam napunila osamnaest godina…” Nasilje nad ženama vrlo je često, neke ga skrivaju, neke se povjere bliskoj osobi, a samo mali je broj onih koje u stvari nasilnika i prijave.
Koji je razlog za to? Koje im je opravdanje?
Piše li čovjeku na čelu da je nasilnik? Što možemo učiniti da izbjegnemo nasilje?
Često se pouzdajemo u institucije, ali jesu li one dovoljne da konačno podvučemo crtu i prekinemo sve to?
U sumrak je knjiga koju bi svatko trebao pročitati, a koja nam nudi uvid u posljedice traumatičnih događaja, odnosno nasilja kroz koje prolazi mlada djevojka Sara, suočavanje s glavnim problemom, te pokušaj rješavanja istog.
U knjizi autorica je na jedan bolan i osobito težak način prikazala Sarin život, u određenim situacijama nije mi bilo teško shvatiti Saru, jer za određene situacije i odluke koje je donosila, a koje možda niste shvatili, reći ću vam jedno, sigurno bi opravdali i razumjeli njenu “krivu” odluku da ste samo jednom u životu osjetili i mali dio nasilja koje je Sara osjetila na svojoj koži.
Kad nam se čini da izlaza više nema, kao u Sarinom slučaju, trebamo vjerovati, nikad odustati, nadati se najboljemu, jer kad tad svanut će novi dan i situacija će se promijeniti…nabolje, a autorica je sve to lijepo prikazala u ovoj knjizi.