IK Profigraf

RAZGOVORI UGODNI – UPOZNAJTE NAŠE AUTORE!

J. Elena, autorica romana „Gusar s Jadrana“ i „Pod okriljem gusara“

Pitanja:

1. Za početak, predstavi se ukratko za one koji te nekim čudom još ne znaju.

Kako nikada nisam imala želju javno se predstavljati, za mene je ovo zaista veliki iskorak. Moji napori uvijek su bili usmjereni isključivo u promociju moje knjige, nikad u promociju njezinog autora i stoga ću ukratko reći da su moji inicijali moj pseudonim i da sam rođena u Splitu u kojem živim najveći dio života. Volim svoj grad, zemlju i bogatu povijest mog naroda. Većinu svog djetinjstva provela sam s bakom i često slušala njezine priče iz davnina, koje su mi ostale u memoriji dugo nakon što je ona otišla. Ta sjećanja ovjekovječila sam u svojim knjigama kad sam ih sudarila sa stvarnim povijesnim činjenicama i svojom maštom.

2. Slijedi uobičajeno pitanje – kada si se počela baviti pisanjem, i zašto?

U jednom trenutku potaknuta bezizlaznom situacijom u pandemiji prepustila sam se mašti i odlučila napisati ono što bih sama voljela pročitati. U Splitu je za vrijeme Covida vladalo pravo opsadno stanje i ljudi su doslovno bili zatvoreni u stanovima. Kako bih sačuvala zdrav razum sama u kući s dvoje školske djece odlučila sam ispuniti dugo skrivanu želju za koju nikad nisam imala dovoljno hrabrosti i provjeriti bih li ja znala napisati knjigu. Tako je krenulo, prepustila sam se sebi i u knjigu prenijela sva svoja razmišljanja, previranja i maštanja onako nekažnjeno, svoje i osobno.

3. Kada si se odlučila pustiti svoje priče u javnost, u tisak? Kakav je to bio osjećaj?

Priča nikada nije bila pisana za javnost niti sam je ikada imala namjeru objaviti. Nastala je iz znatiželje, ali gubitak posla i negativan utjecaj koji je to na mene ostavilo natjeralo me da promijenim mišljenje i potaknulo da ju objavim. Napokon, u nju sam uložila dvije godine rada, istraživanja i pisanja. Možda je ipak zaslužila biti puštena u javnost. Međutim, kako to nažalost inače u životu biva, čak i tada sam naišla na razne prepreke epskih razmjera i bilo je jako stresno, ali sam ih uz puno borbe nadišla. Na kraju sam uz malo sreće i Božje providnosti naišla na Ik Prof&Graf  koji su napokon odradili sjajan posao i tek tada sam mogla odahnuti i emocije su me preplavile od olakšanja i sreće. Kažu da pored svakoga u životu jednom prođe zlatna kočija, možda je ovo bila moja jer je neopisiv osjećaj onaj trenutak kad ti se ispuni san u javi.

4. Što je to značilo za tebe? Za tvoje pisanje?

Pisanje nije moja primarna struka i kad sam ju odlučila objaviti bila sam prestravljena i nesigurna da ja nisam dovoljno dobra da bih objavila knjigu pored toliko izvanrednih autora. Pitala sam se je li meni uopće mjesto u ovom svijetu u koji sam ušla nepripremljena i nepozvana. Ali borba, trud i rad rezultirao je ispunjenjem moje nade i knjiga se svidjela većem dijelu ljudi. Zbog toga je hvala Bogu sve bilo vrijedno rizika, što mi beskrajno puno znači i na tome sam neizmjerno zahvalna i ponosna. To je iznjedrilo i odluku da joj dam nastavak, što također nije bilo planirano.

5. Kada kreneš pisati, imaš li neki konkretan plan, ili puštaš mašti i inspiraciji da te vodi?

Na ovo pitanje nemam konkretan odgovor. Moj rad se u velikoj mjeri svodi na istraživanje. Počinjem s time i onda se maksimalno vodeći poviješću i narodnom predajom prepustim mašti i smještam svoje likove u priču.

Točno znam radnju i koje emocije u knjizi želim izazvati. Međutim, ono što je zamišljeno u glavi jako je teško prenijeti na papir, čak ni nakon bezbroj čitanja i prepravljanja.

6. Imaš li svoj omiljeni lik iz ova svoja dva romana, ako da koji bi to bio?

Moj omiljeni lik iz oba romana je Urban i uvijek Urban. A baš on zato što je zamišljen i stvoren iz srca kao savršen povijesni lik iz doba uskoka (a oni nisu bili mekani) koji u sebi nosi sve karakteristike koje ja držim impresivnim. Istinu, snagu, razum, hrabrost, odanost, disciplinu, ljubav, empatiju, domoljublje, rodoljublje, koji zna kamo pripada, što ga određuje, što želi i kako to želi, a sve to je i sposoban podnijeti i iznijeti. On je lik prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

7. Kako pronalaziš vrijeme za pisanje? Kada najčešće pišeš?

Vrijeme za pisanje pronalazim u periodu koji mi preostane za sebe između aktivnosti moje djece. Za vrijeme njihovih treninga, škole ili navečer kad odu spavati.

8. Tko to je najveća podrška što se tiče pisanja i izdavanja?

Moja najveća podrška uopće u životu je moj muž, neovisno o čemu se radi. Bez njega ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Moja obitelj je moj stup i bez njih i njihove podrške ne bi bilo ni mene.

9. Gdje najčešće pronalaziš inspiraciju za svoje priče?

Inspiraciju za pisanje najčešće pronalazim u narodnoj predaji. Kad sam na početku krenula pisati, kao i svaki autor htjela sam nešto autentično, bez obzira što napisano nikad nisam mislila objaviti. Htjela sam u suštini pretočiti sebe u svoj rad, sve što me nekim dijelom određuje. Maštanja, sjećanja, senzualnost, humor, spomen, baština moga naroda sve je to izrodilo ideju. Napisati za sebe ono što sam i sama oduvijek najviše voljela čitati, samo s radnjom na našim prostorima. Tako sam u tom pokušaju spojila svoju strast i našu povijest kombinacijom istraživanja i mašte, te bakinih priča iz djetinjstva. Sad kad bezglavo hrlimo u budućnost bez ograničenja, koja prihvaća sve norme ponašanja i gdje je sve dopušteno ja sam se poželjela prisjetiti prošlosti i prošetati je kroz sadašnjost. Uzeti najbolje od oboje. Meni je putovanje bilo zanimljivo, a nadam se i čitateljima.

10. Jesu li likovi tvojih romana temeljeni na nekim stvarnim osobama iz povijesti, ili su čisti proizvod mašte?

Likovi u mojim knjigama su također kombinacija stvarnih osoba i onih izmišljenih. Stvarne likove prenijela sam u knjigu onako kako postoje stvarni zapisi o njima, nisam ih mijenjala kako bi knjiga bila povijesno što autentičnija budući da mi je to jako bitna crtica u pričama. Što se tiče onih izmišljenih, njima sam zaista htjela dati dušu onako kako sam koji lik zamislila, pozitivno ili negativno kombinirajući njihove osobine iz stvarnog života i moje mašte sjedinjujući ih u jednu cjelinu.

11. Imaš li neki ‘lajtmotiv’ koji se provlači kroz sva tvoja djela, i ako da koji bi to bio?

Moja glavna misao vodilja je da u nesavršenom svijetu izgradim savršenu osobu. Ta osoba ne mora biti savršena drugima, ona je savršena u mojoj glavi.

12. Što bi voljela da čitateljima ostane u pamćenju nakon čitanja tvojih romana?

Ono što bi me posebno veselilo da čitatelju ostane u sjećanju iz mojih romana jest baština moga naroda i sudar te moje mašte i stvarnosti. Kad dobijem poruku od ljudi nakon što su pročitali knjige da obavezno moraju posjetiti tvrđavu Nehaj, to mi je zaista najveća pohvala mome radu, bez obzira je li im se knjiga svidjela ili nije.

13. Imaš li neke književne uzore, neke domaće ili strane autore kojima se diviš, koje rado čitaš, a htjela bi ih preporučiti svojim čitateljima?

Što se tiče književnih uzora teško mi je sve ih nabrojati jer ih je jako puno, premda mi se ne svide uvijek sve knjige istog autora. Najviše volim povijesne romane domaće i strane, to sam uvijek prvo birala čitati. Od domaćih koje bih eto istaknula je M. J. Zagorka jer je prava ikona svog doba. Najviše je po mom ukusu i na mene je ostavila dubok dojam.

14. Radiš li trenutno na nečemu novome, i ako da, želiš li to podijeliti sa svojim čitateljima/fanovima?

Trenutno imam ideju za novu knjigu, ali to je još uvijek u začecima pa bih zasad ostala samo na tome. Mogu samo reći da bih voljela zatvoriti krug s ovim što sam započela.

15. Za kraj, što bi poručila mladim/novim/neafirmiranim autorima ili onima koji će to tek postati?

Iz vlastitog i vrlo kratkog iskustva u ovom poslu, moja poruka novim autorima koji su odlučili krenuti ovim putem bila bi da iako je teško i neisplativo u većini slučajeva, svejedno je zaista neprocjenjiv osjećaj držati vlastitu knjigu u ruci ili je gledati na policama knjižara i knjižnica, pa ako vam je to primarni cilj ustrajte i ne odustajte ma na kakve prepreke naišli. Vjerujte sebi i slijedite svoje snove.