IK Profigraf

UPOZNAJTE NAŠE AUTORE, RAZGOVORI UGODNI – ANKICA ANCHIE

 

1. Za početak, reci nam par riječi o sebi, predstavi se ukratko onima koji te ne poznaju.

Rođena sam u jednom predivnom dalmatinskom gradu Split, gdje su sunce i more isprepleteni s pričama prošlih vremena. Moje djetinjstvo bilo je ispunjeno osmijehom roditelja, toplinom doma i osjećajem sigurnosti. No, sve se promijenilo kada sam imala dvadeset godina.

U toj mladosti, bez roditelja, osjetila sam duboku prazninu koja je činila da se svijet oko mene sruši. Padala sam često, suočena s bolom koji se činilo da nikada neće nestati. Tada su izdaje dolazile poput oluja – srce slomljeno, povjerenje ranjeno. No, upravo kroz te trenutke bolnih rušenja, učila sam kako se ponovno uzdići.

Izdaje su ostavile ožiljke, ali su me oblikovale. Shvatila sam da su oni koji su davali obećanja, često bili oni koji su najlakše povrijedili. Bol je postajala učiteljica, ali i podsjetnik da istinska vrijednost leži u onima koji ostaju, u onima koji ne okreću leđa kad je najteže.

No, padovi nisu bili kraj mog puta. Oni su bili samo staza prema buđenju, prema stvarima koje se ne mogu naučiti bez borbe. U mojim stihovima, u mojim pričama, oživjela su sjećanja na te oscilacije – trenutke boli, tuge i praznine, ali i snagu koja je rasla iz svakog pada.

U svakom uzletu osjetila sam blagodati vlastite snage. Ovaj put nije bio bez borbe, bez nesanih noći, bez suza. Ali u svakom tom padu, u svakoj izdaji, otkrila sam svoju ljepotu – onu koja se ne mjeri samo uspjesima, već i otpornosti duha. Moje riječi su svjedočanstvo o tome – o svemu što sam prošla, o svemu što sam postala: Život piše riječi, ali ti biraš glazbu!

 

2. Kada si se počela baviti pisanjem i zašto? Što za tebe znači pisanje?

S pisanjem poezije i proze započela sam tijekom svog odrastanja, no intenzitet pjesničkog stvaralaštva dosegao je vrhunac tijekom posljednjih 20 godina.

Opijena ljubavlju prema Dalmaciji, svom rodnom kraju, te dubokom poštovanjem prema tradiciji,  nastojala sam očuvati to bogatstvo od zaborava. Moje pjesme prožete su dalmatinskim izričajem, slikama prirode tog kraja, mirisom mora i dušom čovjeka. Ljubavna poezija vodi nas kroz romantična maštanja, obavijena svakodnevnim trenucima života. Stihovi su ispunjeni emocijama – od radosti do tuge, od sreće do boli.

Kada sam se počela baviti pisanjem, nisam to shvatila kao odluku, već kao prirodan nastavak onoga što sam nosila u sebi. Pisanje je za mene oduvijek bilo način da izrazim ono što se riječima ne može lako reći, da dotaknem osjećaje i slike koje se skrivaju u tišini.

Zašto pišem? Zato što me svaka rečenica vodi bliže onome što jesam. Pisanje je moj most prema svijetu i prema meni samoj, moj način da uhvatim prolazne trenutke i pretočim ih u nešto vječno. U svakom slovu pronalazim utočište, strast, i beskrajnu slobodu.

 

3. Jesi li sanjala o tome da se nešto tvoje nađe na policama knjižara, knjižnica, čitatelja?

Naravno, sanjala sam o tome – ali ne iz taštine, već iz želje da moje misli, osjećaji i riječi pronađu dom u srcima drugih. Sanjala sam da stranice koje ispisujem postanu most između mene i nepoznatih lica, da moje priče i stihovi postanu utočište, nadahnuće ili utjeha.

Zamisliti da se nešto moje nađe na policama knjižara, u rukama čitatelja ili na tihim policama knjižnica koje čuvaju priče – to je poput ostvarenja tihe čežnje, potvrde da riječi nisu uzaludne, da imaju moć dosegnuti nekoga i promijeniti ga, makar na trenutak. U tome je ljepota – dijeliti komadić svoje duše s onima koji traže nešto slično u sebi.

 

4. Kako je nastala ideja za tvoju prvu zbirku poezije? Što ili tko ti je bio inspiracija za nju?

Ideja za moju prvu zbirku “Beside jedne Dalmatinke” rodila se iz ljubavi prema zemlji iz koje potječem, prema kamenitim stazama, mirisu mora i neprolaznoj ljepoti koju Dalmacija nosi. Svaka pjesma, svaka riječ, bila je moj način da sačuvam priče koje su ispričali valovi, šapat maslina i stari dalmatinski zidovi.

Inspiracija su mi bili ljudi – oni koji žive jednostavno, ali srcem, oni čiji pogledi govore više od riječi. Moja baka, sa svojim pričama o starim vremenima, moj otac, s rukama izgrubljenim od rada, i svi oni kojima Dalmacija nije samo mjesto, nego osjećaj. Kroz njihove uspomene, kroz pjesme koje su mi pjevali, nastala je ova zbirka – kao oda Dalmaciji, ljudima i ljepoti koja se krije u njihovim dušama.

 

5. Koliko si dugo si radila na njoj?

Na zbirci “Beside jedne Dalmatinke” radila sam dugo, ali ne bih mogla odrediti točan broj dana ili mjeseci. Neke su pjesme nastajale brzo, gotovo kao da su same dolazile, dok su druge tražile vrijeme, promišljanje i doradu.

Može se reći da je zbirka rasla zajedno sa mnom – godinama sam bilježila osjećaje, slike i priče koje su me okruživale. Kada sam konačno osjetila da imam dovoljno ispisanih stranica koje dišu jednim ritmom, počela sam ih slagati u zbirku. Taj proces, od prve zamisli do završetka, bio je ispunjen strpljenjem, ljubavlju i neprestanom željom da stvorim nešto što će biti istinsko i autentično.

 

6. Kakav je bio osjećaj pripremati svoju prvu knjigu za tisak? Opiši nam trenutak kada si prvi put primila svoju knjigu u ruke.

Pripremati svoju prvu knjigu za tisak bio je osjećaj nalik na iščekivanje rođenja nečega dragocjenog. Svaka odluka – od izbora naslovnice do posljednje točke na stranici – nosila je sa sobom uzbuđenje i tihu strepnju. Bila je to mješavina radosti, ponosa i odgovornosti, jer znala sam da će te stranice postati most između mene i čitatelja.

A kad sam prvi put primila svoju knjigu u ruke, srce mi je zastalo. Taj trenutak bio je poput susreta s dijelom sebe kojeg prvi put vidim izvan svoje unutrašnjosti. Pogladiti korice, osjetiti težinu papira i listati stranice koje su nekad bile samo misli – to je neopisiv osjećaj. Pomislila sam: Ovo je dio mene koji će živjeti dalje, u rukama drugih, u njihovim mislima i srcima. Bio je to trenutak čiste sreće, pomiješane s zahvalnošću što sam mogla podijeliti svoju dušu na taj način.

 

7. Koja ti je tvoja najdraža zbirka i zašto?

Svaka moja zbirka nosi dio mene i ima posebno mjesto u mom srcu, ali ako bih morala izdvojiti jednu, najdraža mi je uvijek ona koja najdublje odražava trenutak mog života kad je nastajala.

Na primjer, “Beside jedne Dalmatinke” posebno mi je draga jer u sebi nosi ne samo ljubav prema Dalmaciji, nego i nostalgiju za djetinjstvom, sjećanja na ljude koji su me oblikovali i snagu emocija koje sam tada proživljavala. To je zbirka koja je nastala iz srca i povezuje me s korijenima, s morem, s kamenom, s identitetom.

No, uvijek imam osjećaj da je najdraža zbirka ona sljedeća – ona koja još nastaje, jer donosi nove emocije, nove dubine i priliku da istražim dijelove sebe koje dosad nisam izrazila. Pisanje je poput puta koji nikad ne završava, a svaka zbirka je korak bliže razumijevanju svijeta i vlastite duše.

Zbirka “Kleknut htjedoh učitelju” ima posebno mjesto u mom srcu jer je to djelo nastalo iz dubokog poštovanja prema mudrosti, znanju i duhovnom rastu. To je zbirka u kojoj su se stapale misli o životnim lekcijama, zahvalnosti prema onima koji su nas oblikovali i svjesnosti o veličini učitelja – ne samo onih u učionicama, nego i onih koje život postavi na naš put. Kroz nju sam željela izraziti koliko su ti učitelji, vidljivi i nevidljivi, neizostavan dio našeg puta i rasta.

S druge strane, “Zvjezdana prašina” je posebna jer je nastala s djetinjom radošću i maštom. To je zbirka koja nosi svjetlost zvijezda i šapat snova. Pisati za djecu znači osloboditi se svih granica, vratiti se jednostavnosti i čaroliji koju odrasli često zaborave. Ta zbirka je poput škrinje s blagom – puna osmijeha, nade i priča koje se protežu izvan vremena i prostora.

Obje zbirke su djelići mene, ali svaka priča svoju jedinstvenu priču. Jedna se obraća dubokim promišljanjima odraslih, a druga se igra sa zvijezdama i otvara vrata dječje mašte. I to je njihova čar – što su različite, a opet jednako vrijedne.

 

8. A pjesma, imaš li najdražu pjesmu?

Imati najdražu pjesmu je gotovo nemoguće jer svaka pjesma nosi trenutak, emociju i priču koje su bile jedinstvene dok su nastajale. No, ako bih morala izdvojiti jednu, onda bi to bila pjesma koja najiskrenije odražava ono što osjećam prema životu, ljubavi ili nekome dragom.

Možda je to pjesma o moru koje nikad ne prestaje biti inspiracija, ili ona koja govori o tihoj ljubavi koja traje i kad riječi utihnu. Često je to pjesma koja me podsjeća na ljude koje sam voljela, ili na trenutak kada sam se osjećala beskrajno slobodno i živo.

Ali, kao i kod zbirki, osjećam da najdraža pjesma tek treba biti napisana. Ona živi negdje u meni, čeka pravo vrijeme, pravi trenutak da se pretvori u riječi. Možda će to biti pjesma o svemu što nosim, a što još nije našlo svoj glas.

 

9. Što bi htjela poručiti čitateljima svojom poezijom?

Svojom poezijom želim poručiti čitateljima da u svakoj riječi, stihu i slici pronađu dio sebe. Moji stihovi su odraz mojih misli, osjećaja i pogleda na svijet, ali oni nisu potpuni bez onoga što čitatelj unosi u njih – svoje iskustvo, snove, čežnje.

Želim im reći da je poezija tu da nas podsjeti na ljepotu i snagu emocija, na prolaznost trenutaka i vječnost onoga što osjećamo. Pisanje za mene nije samo stvaranje, već dijeljenje. Ako moja poezija uspije dotaknuti nečije srce, probuditi uspomenu ili donijeti utjehu, onda je ispunila svoju svrhu.

Poručujem im da je svaki stih poput ogledala – ponekad će u njemu vidjeti mene, ali najčešće će vidjeti sebe. I to je najveća čarolija poezije.

 

10. Pišeš i kratke priče i priče za djecu. Otkuda inspiracija za takvu svestranost, gdje je pronalaziš?

Inspiracija za pisanje kratkih priča i priča za djecu dolazi iz svakodnevnog života, iz ljudi koje susrećem, trenutaka koji ostavljaju trag, ali i iz beskrajne mašte koja mi ne dopušta da zaboravim dijete u sebi. Svaka priča ima svoje izvorište – u osmijehu prolaznika, u šaptu prirode, u nekoj davnoj uspomeni ili u onim sitnim, naizgled običnim stvarima koje skrivaju čaroliju.

Priče za djecu posebno su mi drage jer dopuštaju potpunu slobodu i igru. Inspiracija dolazi iz njihove nevine radoznalosti, iz načina na koji vide svijet – pun boja, čuda i beskrajnih mogućnosti. Ponekad je dovoljno čuti smijeh djeteta ili pogledati zvjezdano nebo da bi se stvorio cijeli svijet ispunjen avanturama.

S druge strane, kratke priče za odrasle često dolaze iz dubine emocija i promišljanja o životu. To su priče koje istražuju složenost ljudske duše, neizgovorene riječi, skrivene čežnje i životne sudbine.

Svestranost dolazi iz potrebe da kroz različite oblike pisanja istražim sve dijelove sebe i svijeta oko sebe. Neke priče traže jednostavnost dječjeg pogleda, dok druge traže zrelost i dubinu. Svaka priča, bez obzira na oblik, uvijek je dio mene koji želi progovoriti i povezati se s drugima.

 

11. Kako tvoja obitelj reagira na tvoje pisanje i izdavanje?

Moja obitelj reagira s velikim razumijevanjem, podrškom i ponosom. Za njih je moje pisanje i izdavanje knjiga nešto što dolazi iz srca i što me ispunjava, pa su mi uvijek vjetar u leđa.

Najvažnija podrška dolazi od moje djece, braće, bliskih prijatelja i kumova koji često čitaju moje radove, daju korisne povratne informacije i potiču me da se usudim dalje. Njihove reakcije su često iskrene, emotivne i motivirajuće, jer prepoznaju tu iskru koju sam unijela u svaku riječ i stih.

Zadovoljstvo je još veće kada vide kako moje pisanje pomaže drugima – bilo da donosi radost, utjehu ili inspiraciju. Njihova podrška nije samo riječima, već i kroz aktivno sudjelovanje u predstavljanju knjiga, dijeljenju s prijateljima i obitelji te promoviranju mog rada na svakom koraku.

Za mene je njihova podrška neprocjenjiva, jer me motivira da nastavim stvarati i dalje istraživati vlastite granice.

 

12. Kada ne pišeš, čime se još baviš u slobodno vrijeme?

Rad u domu za starije osoba svakodnevno je iskustvo koje donosi mnoštvo emotivnih trenutaka, ali također pruža duboko razumijevanje života, iskustva i povezanosti među generacijama. Biti dio tog okruženja pruža mi priliku da slušam priče koje su prožete mudrošću i sjećanjima koja često inspiriraju moje pisanje. U komunikaciji s korisnicima često osjećam bogatstvo emocija – radost, tuge, nostalgiju, ali i nevjerojatnu snagu ljudskog duha koji se nosi s promjenama i izazovima života.

Ova iskustva protkana su suosjećanjem, brigom i pažnjom, što me motivira da pišem o temama povezanima s emocijama, uspomenama i ljudskom poveznicom. Svaki dan proveden u tom okruženju ostavlja trag, koji se često odražava u mojim stihovima i pričama.

Kada ne pišem, volim se baviti različitim stvarima koje mi omogućuju opuštanje i povezivanje s prirodom, umjetnošću i ljudima.

Evo nekoliko aktivnosti koje često prakticiram:

1. Čitanje – ponekad se povučem u svijet drugih autora kako bih istražila nove ideje, stilove pisanja ili jednostavno uživala u dobroj knjizi.
2. Hodanje po prirodi – volim provoditi vrijeme u prirodi, bilo da se radi o šetnji po šumi, uz more ili planinarenju. To mi pomaže obnoviti energiju i pronaći inspiraciju za nove stihove i priče.
3. Glazba – slušanje glazbe različitih žanrova pomaže mi da se povežem s emocijama i trenutkom, te daje dodatnu inspiraciju za pisanje. Pisanje stihova za uglazbiti omogućuje mi da povežem emocije s muzikom, stvarajući melodiju koja dodaje dubinu svakom stihu. Nastojim  tražiti inspiraciju u svemu što mi donosi emocije – priroda, ljudi, životne priče, svakodnevni trenuci. Eksperimentiram s različitim stilovima, žanrovima /pop, rock, jazz, blues, country /, ritmom i temama kako bi stvorila stihove koji savršeno odgovaraju melodijama koje zamišljam. Fokusiram se na stvaranje stihova koji dodiruju ljudska srca, jer upravo ta povezanost često daje najljepše melodije. Pisanje za uglazbiti donosi dublji osjećaj stvaranja, jer stihovi tada postaju most između riječi i melodije, čineći moje stvaranje još bogatijim.
4. Druženje s obitelji i prijateljima – vrijeme provedeno s dragim ljudima uvijek mi donosi pozitivnu energiju, koja često rezultira novim idejama ili motivacijom za stvaranje.

Ove aktivnosti mi omogućuju ravnotežu između stvaranja i opuštanja, čime njegujem svoju kreativnost i unutrašnju harmoniju.

 

13. Imaš li neke književne uzore, neke domaće ili strane autore kojima se diviš, i koje bi preporučio drugima?

Imam nekoliko domaćih i stranih književnih autora koji su ostavili snažan utisak na mene i čije radove volim preporučiti drugima. Evo nekoliko njih:

Domaći autori:

1. Tin Ujević – njegova poezija duboko prodire u ljudsku dušu, punu emocija, introspektivnosti i simbolike. Tinova riječ nosi snagu koja traje kroz vrijeme.
2. Miroslav Krleža – Kkao jedan od najvećih hrvatskih književnika, njegov opus obuhvaća različite žanrove i duboke analize ljudskog društva, politike i povijesti.

3.Vladimir Nazor bio je jedan od najistaknutijih hrvatskih pjesnika, književnika, prevoditelja i svećenika. Njegovo bogato stvaralaštvo obuhvaća pjesme, eseje, drame, ali je najpoznatiji po lirici koja slavi prirodu, domovinu i život. Njegovi stihovi odražavaju duboku povezanost s hrvatskom tradicijom, jezikom i kulturom. Nazorova poezija odiše harmonijom, jednostavnošću i dubokom emocijom koja nas vraća korijenima i prirodi. Njegovi stihovi često slave ljepotu hrvatskog kraja, ljudske sudbine i vječne vrijednosti.

4. Josip Pupačić – njegovi stihovi odišu emocijama, a njegova poezija često istražuje duboke unutrašnje misli i osjećaje.
5. Desanka Maksimović – jedna je od najpoznatijih srpskih pjesnikinja koja je svojim stihovima prožetim emocijama, prirodom i intimom, duboko dirnula čitatelje. Njene pjesme često istražuju ljubavne boli, patnju i duboke filozofske misli. “Večernja pesma” i “Seobe” njene su zbirke koje su ostavile snažan trag u srpskoj književnosti.
6. Vesna Parun, poznata po svojoj lirici, odiše snagom i slobodoumnošću. Njene pjesme često istražuju teme borbe, ljubavi, feminističke ideje i nepredvidive strane ljudskog iskustva. Njena zbirka “Tiho teče Misisipi” jedno je od najsnažnijih ostvarenja u hrvatskoj poeziji.
7. Boris Pahor je poznat po svojim djelima koja tematiziraju strašne posljedice rata i ljudsku snagu u najtežim vremenima. Njegova autobiografska proza i romani poput “Necropolis” i “Kako sem preživel” govore o iskustvima logora i snazi ljudske volje za preživljavanjem. Svi oni nose duboke emocije i duboka razmišljanja o ljudskoj sudbini, čime su ostavili trajni utisak u književnom svijetu.

Strani autori:

1. Sergej Jesenjin bio je jedan od najpoznatijih ruskih pjesnika, poznat po svojoj emocijama ispunjenoj poeziji koja često istražuje teme ljubavi, prirode, domovine i tuge. Njegovi stihovi odišu jednostavnošću, iskrenošću i dubokom introspektivom.

Njegova poezija često izražava tjeskobu i potpunu predanost osjećajima, istražujući ljudsku patnju i prirodu.

2. Rainer Maria Rilke – Njegova poezija je puna introspektivnih razmišljanja, dubokih emocija i mističnih slika koje diraju u samu srž ljudskog bića.
3. Jacques Prévert bio je poznati francuski pjesnik, scenarist i pisac koji je ostavio dubok trag u francuskoj književnosti 20. stoljeća. Njegova poezija odiše slobodom, jednostavnošću i snažnim emotivnim elementima. Njegova djela često istražuju teme poput ljubavi, tuge, života, rata i svakodnevne ljepote koja se krije u običnim stvarima.

Njegovi stihovi su jednostavni, ali puni duboke emocije i snage.

4. Sylvia Plath – bezvremenski autor čije su pjesme obilježene patnjom, snagom i borbom, te savršeno dočaravaju unutrašnje konflikte i strasti.
5. Emily Dickinson – njene pjesme istražuju teme poput ljubavi, smrti, samoće i prirode na način koji je intiman i duboko emotivan.
6. William Blake – uvijek intrigantan s njegovom simbolikom, metaforama i osjetljivošću prema ljudskoj duši i prirodi.
7. Franz Kafka je jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih književnika 20. stoljeća. Njegova djela istražuju teme apsurda, otuđenja, birokracije i nesanitarnih situacija koje često vode u nepredvidive, mračne labirinte ljudske psihe. Njegov stil je jedinstven, prepun simbolizma, složenih likova i složenih struktura koje zahtijevaju duboko razmišljanje. Njegova djela često ostavljaju čitatelja zbunjenim, ali ostavljaju dubok utisak zbog svoje originalnosti i dubokog istraživanja ljudskih strahova i neizvjesnosti.

Svaki od ovih autora ima svoj jedinstven glas i donosi različite perspektive, ali svi dijele moć izražavanja kroz riječi i duboku povezanost s emocijama i ljudskim iskustvom.

 

14. Kakav je status poezije u Hrvatskoj po tvom mišljenju?

Poezija u Hrvatskoj ima bogatu tradiciju i i dalje igra važnu ulogu u kulturnom i književnom životu zemlje. Iako se suvremeni svijet brzo mijenja, a pozornost često skreću kratki sadržaji poput društvenih mreža, poezija i dalje ima svoje vjerne slušatelje i čitatelje, kako među iskusnim književnicima, tako i među mladima.

Razlozi za status poezije u Hrvatskoj:

1. Tradicionalna važnost – Hrvatska ima dugu povijest književnosti koja se temelji na poeziji, s renomiranim pjesnicima poput Antuna Gustava Matoša, Tin Ujevića, Vladimira Nazora, Jesenjina i drugih. Naslijeđe ovih velikana svakako osigurava trajnu važnost poezije.
2. Suvremena produkcija – danas, unatoč modernim medijima, poezija je i dalje prisutna kroz zbirke, festivale, književne večeri i razne online platforme. Poezija privlači ljude zbog svoje osobne naravi, dubokih emocija i sposobnosti da izrazi univerzalne osjećaje na specifičan, često introspektivan način.
3. Raznolikost i eksperimentiranje – suvremeni hrvatski pjesnici istražuju različite stilove, forme i teme, od tradicionalnih lirskih pjesama do eksperimenata s modernim oblicima, što održava dinamiku poezije u životu književne zajednice.
4. Publika i kritika – iako je poezija često skromno prisutna u svakodnevnom životu čitatelja, ona ima svoju odanu publiku koja ju prepoznaje kao izuzetno važnu i snažnu umjetničku formu. Poezija je također često predmet istraživanja i diskusije u akademskim krugovima i književnim časopisima.

Sveukupno gledajući, i dalje postoji vitalan interes za poeziju u Hrvatskoj, a nove generacije pjesnika donose svježinu i inovativne pristupe, osiguravajući da poezija ostane živahna i relevantna.

 

15. Radiš li trenutno na nečemu novome, i ako da, želiš li to podijeliti sa nama?

Trenutno radim na nekoliko uzbudljivih projekata koji su mi jako bliski. Uskoro izlazi moja ljubavna zbirka poezije “Grlom u jagode”, koja donosi strastvene, emotivne stihove o ljubavi, strahu, iščekivanju i ljepoti jednostavnih trenutaka.

Također, u pripremi je i treća zbirka poezije “Beside jedne Dalmatinke” pod nazivom “Teško je škapulat lipe emocije” – zbirka crtica, pjesama i priča koje oslikavaju dalmatinski kraj i njegove osebujne emocije.

Uz to, radim i na dva romana – “Ta slatka bol” i “50 nijansi crne”, svaki s različitim tonom, ali oba istražuju složenost ljudskih emocija i životnih priča.

Također, u nastanku su i velike dječje zbirke bajki i basni, uključujući posebnu zbirku posvećenu planetama i svemiru, fantastika prikazana na jedan moderan način, što me posebno raduje jer želim podijeliti čaroliju i znanje s mladim čitateljima.

Radujem se svim ovim projektima i veselju koje će donijeti svakom čitatelju!

 

16. Što možemo očekivati od tebe u 2025. godini?

U 2025. godini možete očekivati mnogo kreativnih i uzbudljivih sadržaja!

1. Ljubavna zbirka poezije – “Grlom u jagode” će biti dostupna, donoseći stihove o ljubavi, emocijama i životnim trenutcima ispunjenim strastima i nježnošću.
2. Treća zbirka poezije – “Beside jedne dalmatinke” pod nazivom “Teško je škapulat lipe emocije”, koja donosi priče, crte i pjesme inspirirane dalmatinskim krajem.
3. Dva romana – radit ću na završetku romana “Ta slatka bol” i “50 nijansi crne”, istražujući duboke ljudske osjećaje, ljubav, bol, ali i snagu duhovnog preobražaja.
4. Velike dječje zbirke – nastojat ću u 2025. objaviti dječje zbirke bajki i basni, kao i posebnu zbirku posvećenu planetama i svemiru, kako bi oduševila i podučavala mlade čitatelje.

Planiram obogatiti književnu scenu s još dubljim, emotivnijim i maštovitim sadržajem, pružajući čitateljima raznovrsne i inspirativne doživljaje.

Očekujem da će 2025. biti godina puna kreativnih i dirljivih trenutaka!

 

17. Za kraj, što bi poručila svim drugim mladim/neafirmiranim autorima ili onima koji to žele postati?

Poručila bih mladim neafirmiranim autorima da hrabro nastave slijediti svoju strast prema pisanju. Pisanjem stvaramo ne samo djela, već i svoj vlastiti svijet u kojem možemo istraživati misli, osjećaje i maštu.

Evo nekoliko savjeta:

1. Budite strpljivi – pisanju je potrebno vrijeme i ustrajnost. Svaka rečenica, svaka stranica vas približava napretku.
2. Ostvarujte autentičnost – pišite iz srca i stvarajte prema vlastitim iskustvima i emocijama. Vaša autentičnost je ono što će čitatelji prepoznati i cijeniti.
3. Učite i istražujte – čitajte, istražujte različite stilove pisanja i autora. Svaka nova spoznaja bogati vaše stvaralaštvo.
4. Ne bojte se kritike – kritike su prilika za rast. Slušajte i učite iz njih, jer one vam pomažu da unaprijedite svoj rad.
5. Vjerujte u svoj glas – vaše riječi i vaša priča su vrijedni slušanja. Svijet treba vašu jedinstvenu perspektivu.

Budite uporni, autentični i strastveni – jer svaki početak ima svoj put, a svaki autor svoju neprocjenjivu vrijednost!