U KUĆI NA LITICI

BLOGERICA: Ovisna o čitanju

 

Ana Sempere ime je koje je mnogima poznato s Wattpada, besplatne platforme za autore i čitatelje, koja je do sada iznjedrila već mnoge poznate domaće ali i svjetske pisce. Ja uopće ne sumnjam u to da će i ovo ime uskoro svima biti poznato i traženo po knjižarama i knjižnicama diljem Lijepe Naše, ali i šire.

Ovo nije autoričin prvijenac, no prvo je njezino izdano djelo, ne i zadnje – nadaju se svi zaljubljenici u njezino fantastično pisanje. Ova priča sadrži sve elemente romana koje ja obožavam: fantastičnu scenografiju, dramatičnost radnje, napetost iskazanu kroz emocije glavnih likova, te naravno ljubavnu priču koja ostavlja bez daha, te koja se čita uz jednu zdravu dozu nervoze jer je do samoga kraja neizvjesno kako će završiti, zbog mnogih obrata i priči koji uopće nisu predvidivi ili očekivani.

Stil pisanja je savršen – nije opterećujući za čitatelja, pa je opseg priče onako za moja mjerila taman, niti je prekratka niti predugačka, a opet nije ni previše pojednostavljen, tako da će u ovom romanu moći uživati i oni zahtjevniji čitatelji koji nisu ljubitelji površnih priča, odnosno oni kojima je draga i slojevitost u pripovijedanju.

Likovi su majstorski osmišljeni pa onda i maestralno preneseni na papir. Ne znam koji mi je od dva glavna lika draži, iako muški isprve ne ostavlja baš dobar dojam, te će čitatelji biti skloni osuđivati ga, pa čak i kritizirati, dok glavna junakinja odmah osvaja na prvu svojom ranjivošću, ali i nevjerojatnom snagom i odlučnošću da se uhvati u koštac s bilo kakvom životnom nedaćom – pa će stoga upravo ona biti i pravi melem na rane glavnoga junaka, koji silno želi biti negativac u svojoj glavi, no naravno, to mu niti ova spisateljica, a niti glavna junakinja neće dopustiti.

Mračno ozračje litica na kojoj je smještena kuća u kojoj se sve ovo odigrava netipično je okruženje za ljubavni roman, no upravo zbog toga se on za mene izdvaja u moru drugih, pa zbog jedne suptilne doze neizvjesnosti i straha koje neki dijelovi priče bude u čitatelju, prikovanost uz knjigu je neupitna sve dok ne dođete do samoga kraja.

Strast i emocije prožele su ovu priču na načine koji meni savršeno odgovaraju, tako da bih rekla da svega ima upravo u onoj pravoj mjeri koja za mene čini ovu priču idealnom za čitanje, tako da se već unaprijed veselim svemu što nam ova autorica bude ponudila u obliku knjige.

Što reći, nego od mene sve najtoplije preporuke?

 

Pročitajte još...

  • KRVAVA VJENČANICA

  • MOJA PRIČA

  • NASLJEDNICA RAVNOTEŽE

  • RASPAD

  • NEDJELJNA PISMA

  • Ira Šimun Prof&Graf Moja ocjena: 4/5 "Krvava vjenčanica" prvi je dio serijala o Seraphini Petrović. Seraphina je bivša policajka koju progone noćne more i traume [...]

  • „Moja priča“ Sanjina Ćikovića autorov je književni prvijenac, ali već od prvih stranica teško je povjerovati da je riječ o prvom romanu. Napisan u prvom [...]

  • Postoje knjige koje čitate, zatvorite posljednju stranicu i nastavite dalje. A postoje i one koje vas neko vrijeme ne puštaju. „Nasljednica ravnoteže“ Katarine Korčanin za [...]

  • Podnaslov ove knjige, kad bi ga ona imala bio bi otprilike ovakav: Kad katastrofa završi, prava borba tek počinje. Mogu tome slobodno i dodati ovo: [...]