NEDOSTAJEŠ MI
BLOGER: Oružje od slova
𝑨𝒖𝒕𝒐𝒓 ; 𝐾𝑎𝑡𝑟𝑖𝑛 𝐹𝑎𝑏𝑒𝑙
𝑲𝒏𝒋𝒊𝒈𝒂; 𝑁𝑒𝑑𝑜𝑠𝑡𝑎𝑗𝑒š 𝑚𝑖
𝑵𝒂𝒌𝒍𝒂𝒅𝒏𝒊𝒌 ; 𝑃𝑟𝑜𝑓&𝐺𝑟𝑎𝑓
𝑰𝒛𝒅𝒂𝒏𝒂 ; 2024. 𝑔𝑜𝑑𝑖𝑛𝑎
𝑺𝒕𝒓𝒂𝒏𝒊𝒄𝒂; 210
Sanjala je deset godina o tome da joj šef kaže da je ona izabrana da ide na Kongres za računovođe; tri dana na moru u hotelu s pet zvjezdica, pa između radionice i predavanja istraživala bi grad, te ju je napokon izabrao.
Jedva je čekala putovanje o kojem je toliko sanjala, iako je to bilo sve poslovno, ali tko bi odbio tri dana uživanja?
“Ž𝘶𝘴𝘵𝘳𝘪𝘮 𝘬𝘰𝘳𝘢𝘬𝘰𝘮 𝘰𝘥𝘦𝘮 𝘥𝘰 𝘴𝘷𝘰𝘨 𝘶𝘳𝘦𝘥𝘢, 𝘴𝘬𝘶𝘩𝘢𝘮 𝘴𝘪 𝘬𝘢𝘷𝘶 𝘪 𝘱𝘴𝘪𝘩𝘪č𝘬𝘪 𝘴𝘦 𝘱𝘳𝘪𝘱𝘳𝘦𝘮𝘪𝘮 𝘻𝘢 𝘱𝘰𝘴𝘢𝘰, 𝘬𝘰𝘫𝘪 𝘰𝘥𝘳𝘢𝘥𝘪𝘮 𝘴 𝘱𝘰𝘭𝘢 𝘮𝘰𝘻𝘨𝘢, 𝘥𝘰𝘬 𝘥𝘳𝘶𝘨𝘰𝘮 𝘱𝘰𝘭𝘰𝘷𝘪𝘤𝘰𝘮 𝘷𝘦ć 𝘻𝘢𝘮𝘪š𝘭𝘫𝘢𝘮 𝘴𝘷𝘰𝘫𝘢 𝘵𝘳𝘪 𝘥𝘢𝘯𝘢 𝘯𝘢 𝘮𝘰𝘳𝘶.” Nije prošlo ni par sati kako je stigla na otok, a njena užurbanost ju je gurnula njemu u naručje.
Iako je to bio slučajni “sudar”, Adriana je iste milisekunde zamišljala njega pored sebe, bio je najljepši muškarac kojega je ikada vidjela.
“𝘑𝘦𝘣𝘰𝘵𝘦 ž𝘪𝘷𝘰𝘵! 𝘡𝘯𝘢č𝘪 𝘵𝘰 𝘫𝘦 𝘵𝘢𝘫 𝘰𝘴𝘫𝘦ć𝘢𝘫 𝘬𝘰𝘫𝘪 𝘰𝘱𝘪𝘴𝘶𝘫𝘶 𝘶 𝘭𝘫𝘶𝘣𝘢𝘷𝘯𝘪𝘮 𝘳𝘰𝘮𝘢𝘯𝘪𝘮𝘢? 𝘖𝘴𝘫𝘦ć𝘢𝘫 𝘥𝘢 𝘵𝘦 𝘱𝘰𝘨𝘰𝘥𝘪𝘰 𝘨𝘳𝘰𝘮? 𝘓𝘶𝘱𝘪𝘭𝘢 𝘮𝘶𝘯𝘫𝘢? 𝘗𝘰𝘨𝘰𝘥𝘪𝘰 𝘱𝘰𝘵𝘳𝘦𝘴 𝘷𝘦𝘭𝘪𝘬𝘦 𝘮𝘢𝘨𝘯𝘪𝘵𝘶𝘥𝘦?” Njihova očaranost se nastavila kroz tri dana kako je Adriana bila na moru, ali i kasnije, bili su u vezi, nažalost na daljinu.
Bili su po svemu najsavršeniji par, Igor je bio savršen muškarac za nju, a Adriana savršena za njega.
Kako su mjeseci prolazili, tako im je bilo sve teže viđat se samo vikendima, pokušavali su na sve moguće načine naći rješenje, ali nisu uspjeli.
Te je Adriana odlučila prekinuti s Igorom, nakon toga su oboje bili slomljeni, uništeni, tužni, nisu marili ni za što… a Adriana je imala tajnu koju nije rekla čak ni voljenom Igoru.
“𝘕𝘢𝘳𝘢𝘷𝘯𝘰 𝘥𝘢 𝘵𝘰 𝘯𝘪𝘫𝘦 𝘳𝘢𝘻𝘭𝘰𝘨. 𝘉𝘪𝘭𝘰 𝘫𝘦 𝘭𝘰š𝘦. 𝘝𝘦ć 𝘯𝘦𝘬𝘰 𝘷𝘳𝘪𝘫𝘦𝘮𝘦. 𝘋𝘢 𝘴𝘢𝘮 𝘵𝘪 𝘳𝘦𝘬𝘭𝘢… 𝘻𝘯𝘢𝘮𝘰 𝘰𝘣𝘰𝘫𝘦 š𝘵𝘰 𝘣𝘪 𝘯𝘢𝘱𝘳𝘢𝘷𝘪𝘰”, 𝘬𝘢ž𝘦𝘮, 𝘢 𝘰𝘯 𝘴𝘦 𝘶𝘴𝘵𝘢𝘯𝘦 𝘪 𝘥𝘰đ𝘦 𝘥𝘰 𝘮𝘦𝘯𝘦.
“𝘕𝘪𝘫𝘦 𝘣𝘪𝘭𝘰 𝘭𝘰š𝘦. 𝘕𝘪𝘬𝘢𝘥 𝘯𝘪𝘫𝘦 𝘣𝘪𝘭𝘰 𝘭𝘰š𝘦. 𝘉𝘪𝘭𝘰 𝘫𝘦 𝘵𝘦š𝘬𝘰. 𝘕𝘦𝘬𝘢𝘥 𝘫𝘦 𝘣𝘪𝘭𝘰 𝘫𝘢𝘬𝘰 𝘵𝘦š𝘬𝘰. 𝘈𝘭𝘪 𝘯𝘪𝘬𝘢𝘥, 𝘯𝘪𝘬𝘢𝘥 𝘯𝘪𝘫𝘦 𝘣𝘪𝘭𝘰 𝘭𝘰š𝘦”, 𝘬𝘢ž𝘦 𝘮𝘪 𝘯𝘫𝘦ž𝘯𝘰 𝘪 𝘻𝘢𝘨𝘳𝘭𝘪 𝘮𝘦.”
Ovo nije prvi put da se susrećem s ovom mladom autoricom, jer sam čitala njene priče u zbirkama kod izdavača Prof&Graf, ali je ovo njena prva samostalna priča.
Iako je priča lagana za čitanje, nema nekih prevelikih zavrzlama, niti rastezanja priče, ali moram priznati da me skakanje prošlosti – sadašnjosti malo zamaralo.
Inače nisam neki ljubitelj takvih knjiga, ali u ovoj su se miješali mjeseci, te sadašnjost, pa si malo na početku veze, pa u sadašnjosti, pa u sredini veze i tako kroz cijelu knjigu. Likovi su šarmantni, tvrdoglavi, ali i previše emotivni, ne volim kada su oba lika cmoljava, emotivna, da plaču svako malo… pogotovo Adriana koja je plakala skoro u svakom poglavlju.
Čak mi je ona u nekim dijelovima bila i previše sebična, ali to je opet to čitaoca kako doživi likove i knjigu.
Nadam se da mi autorica neće uzeti za zlo moj osvrt, ali to je do mene… to ne znači da se ova ljubavna priča neće svidjeti vama.
Da li veze na daljinu mogu uspjeti, prevladati sve prepreke, još uz to ako su likovi tvrdoglavi i ponosni, te nikako da nađu kompromis, to će te otkriti sami u ljubavnoj priči o Adriani i Igoru.
“Š𝘵𝘰𝘨𝘰𝘥 𝘴𝘢𝘮 𝘵𝘳𝘢ž𝘪𝘭𝘢, 𝘵𝘰 𝘮𝘪 𝘫𝘦 𝘥𝘢𝘰, 𝘯𝘦 𝘧𝘰𝘳𝘴𝘪𝘳𝘢𝘫𝘶ć𝘪 𝘯𝘪š𝘵𝘢 𝘷𝘪š𝘦 𝘰𝘥 𝘵𝘰𝘨𝘢, 𝘯𝘦 𝘵𝘳𝘢ž𝘦ć𝘪 𝘯𝘪š𝘵𝘢 𝘻𝘢 𝘴𝘦𝘣𝘦 𝘤𝘪𝘫𝘦𝘭𝘪 𝘷𝘪𝘬𝘦𝘯𝘥, 𝘪𝘻𝘳𝘢ž𝘢𝘷𝘢𝘫𝘶ć𝘪 𝘴𝘢𝘮𝘰 𝘴𝘳𝘦ć𝘶 𝘫𝘦𝘳 𝘴𝘮𝘰 𝘻𝘢𝘫𝘦𝘥𝘯𝘰, 𝘻𝘢𝘥𝘰𝘷𝘰𝘭𝘫𝘴𝘵𝘷𝘰 𝘫𝘦𝘳 𝘴𝘦 𝘫𝘢 𝘰𝘴𝘫𝘦ć𝘢𝘮 𝘥𝘰𝘣𝘳𝘰, 𝘻𝘢𝘩𝘷𝘢𝘭𝘯𝘰𝘴𝘵 𝘫𝘦𝘳 𝘴𝘦 𝘮𝘰ž𝘦 𝘣𝘳𝘪𝘯𝘶𝘵𝘪 𝘻𝘢 𝘮𝘦𝘯𝘦 𝘪 𝘪𝘴𝘱𝘶𝘯𝘫𝘢𝘷𝘢𝘵𝘪 𝘮𝘪 𝘴𝘷𝘢𝘬𝘶 ž𝘦𝘭𝘫𝘶.”
Prof&Graf