IK Profigraf

RAZGOVORI UGODNI – UPOZNAJTE NAŠE AUTORE!

RAZGOVORI UGODNI – UPOZNAJTE NAŠE AUTORE!

Katy Lind, autorica romana „Pobjeda nad ratnikom, „Lovac“, „Savršen pogled“ i mnogih, mnogih drugih…

 

Pitanja:

  1. Za početak, predstavi se ukratko za one koji te nekim čudom još ne znaju.

Ja vjerujem da čuda postoje i ima puno onih koji me ne znaju. Imam 40 godina, rođena sam u Bjelovaru te sam sa 17 došla na otok Krk, gdje sam ostala do danas. Tu živim, udana sam, imam dvije velike kćerke, malog psa, veliko dvorište i firmu u kojoj radim sa suprugom. Katy Lind je moj pseudonim, a zovem se Katarina Linardić.

 

  1. Slijedi uobičajeno pitanje – kada si se počela baviti pisanjem, i zašto?

Bilo je to davno, u trudnoći sam počela crtati, slikati i pisati, ali ništa posebno, tek toliko da si skratim vrijeme dok mi je muž radio ili dok se igrao. Znači, to je bilo prije 17 god. I tada sam počela stvarati svoju kućnu biblioteku. U jednom trenutku mi je muž rekao: koliko si knjiga pročitala i kupila, mogla si i svoju napisati. Tako sam počela pisati „Otok sreće“, koji je ujedno i moja biografija, to je još nešto što mnogi ne znaju.

 

  1. Kada si se odlučila pustiti svoje priče u javnost, u tisak? Kakav je to bio osjećaj?

Zapravo, to nisam bila ja, nego opet moj muž. Bila sam uzbuđena, ali i nesigurna. On je u jednoj večeri dok sam ja radila uzeo laptop i počeo čitati ono što sam pisala, a drugi dan mi je jednostavno rekao da bi trebala to tiskati, ako ne zbog javnosti, onda zbog sebe. Poslao je tekst na lekturu i krenuo u istraživanje, i ja s njime. Bilo je zaista uzbudljivo, ali i strašno. To je bilo prije malo više od 8 godina i trebalo je godinu dana da ispratimo sve korake i da saznamo kako to ide i da se knjiga nađe na mojoj polici.

 

  1. Dugo si bila aktivna na platformi Wattpad, reci nam nešto o tom iskustvu i što je ono značilo za tebe.

Ja se nekako još uvijek nadam da ću se tamo vratiti, najviše zbog mojih čitateljica s kojima sam stvorila jedno predivno prijateljstvo. Imati konverzaciju s čitateljima odmah kod stvaranja priče je jedno divno iskustvo, zahvaljujući njima vidim koliko sam napredovala u pisanju. Svaku kritiku, i pohvalu, sam uzimala sa rezervom i mnoge sam prihvatila te su mi pomogle da uvidim gdje griješim, a što radim dobro. Međutim, i da nisu knjige u pitanju, ostaje mi nekoliko osoba koje sam upravo tamo upoznala i s kojima sam u stalnom kontaktu, dopisujemo se te volim čuti i znati kako su.

 

  1. Kada kreneš pisati, imaš li neki konkretan plan, ili puštaš mašti i inspiraciji da te vodi?

Mislim da trenutno imam oko 20 ideja što bi pisala i sve su mi upisane u Word dokument. Prvo odaberem koji žanr će to biti, zatim stvorim glavne likove, odredim gdje će se radnja odvijati (ako treba istražim mjesta, znamenitosti, mentalitet ljudi na tom području), napišem ukratko radnju, tko je ona, tko je on, par dramskih scena i ostalo puštam mašti.

 

  1. Dokazala si da se odlično snalaziš i više žanrova – humor, ljubav, fantasy, pa čak i od nedavno i u kratkim pričama, ali i u dječjoj književnosti. Imaš li svoj omiljeni, i koji bi to bio?

Najviše volim pisati ljubavne priče, kauboje jer obožavam životinje i prirodu, a ljubavnih scena, osjećaja mi nikada ne fali. Volim u svaku priču ubaciti i malo humora, jer što je ljubav ako nema smijeha. Zanimljivo je što su na mojim policama najzastupljeniji povijesni romani, kriminalistički i horori.

 

  1. Poslovna si žena koja ima svoju firmu i obitelj. Kako pronalaziš vrijeme za pisanje? Kada najčešće pišete?

Moj posao je stresan od ožujka do listopada, ali kroz godine smo navikli na to i mislim da zapravo drugačije ne bih znala. Ja nisam osoba za konflikte i moj muž kaže da se ne znam svađati. Zato sve izbacim na papir, pišem kada osjećam potrebu. Probudim se u 5 ujutro, skuham kavu i tipkam u miru i tišini to ide tako lako. Cure su mi već velike djevojke i svaka je u svome gradu, pa se s njima čujem i dopisujem najviše u večernjim satima. S mužem radim tako da smo 24h zajedno i kada on odluči gledati film, ja pišem. Uvijek se nađe vremena za ono što čovjek voli.

 

  1. Tko to je najveća podrška što se tiče pisanja i izdavanja?

To bi definitivno bio moj suprug. Da nemam njegovu podršku vjerojatno nikada ne bih tiskala, da nije bilo moje kćeri, vjerojatno ne bih došla niti na Wattpad. I sigurno bi u jednom trenutku odustala i od pisanja i tiskanja da on nije rekao: -Ne, sada ideš dalje, tek sada moraš i to se od tebe očekuje. I drago mi je da je, jer me iskreno usrećuje svaka povratna informacija, slika koju dobijem kada netko kupi i pročita knjigu. Kada mi čitateljice pišu u inbox s toliko ljubavi, znam da zapravo ne bih mogla odustati od toga.

 

  1. Gdje najčešće pronalaziš inspiraciju za svoje priče?

U životu. Stalno me pitaju to pitanje, a zapravo je moj život jedan rollercoaster. Već kada sam došla na otok Krk sam imala iza sebe iskustva za napisati tri romana, a otok Krk na svakom koraku inspirira, pogotovo mene koja volim prirodu. Imam iskustva s vatrom, vodom, ugostiteljstvom, policijom, sudom, autima, hitnom i doktorima, kućnim radovima, obiteljskim životom, ali u svemu tome i dalje sam žena koja mnogo voli, oprašta, griješi i bude povrijeđena. Zato se mnoge žene pronalaze u mojim romanima, često dobijem poruku da je baš taj i taj roman bio potreban. Tako da život, ljudi koje smo pustili u svoj život su inspiracija i najlakše je pisati iz iskustva. 

 

  1. Jesu li likovi tvojih priča temeljeni na nekim stvarnim osobama iz tvog života, ili su čisti proizvod mašte?

U svakom mom romanu je dio mene, i vjerujem da negdje u podsvijesti povezujem svoje likove sa stvarnim osobama, ali to nisu njihovi životi. Možda se netko negdje pronađe, ali iskreno, većina nas ima slična iskustva u prijateljstvu, vezama, poslu i svakodnevnici.

 

  1. Imaš li nekog svog najdražeg lika iz svojih priča, i ako da, kojeg?

Naravno da imam, to je Alen iz Otoka sreće. Mislim da tu ne moram više ništa reći 😀

 

  1. Imaš li neki ‘lajtmotiv’ koji se provlači kroz sva tvoja djela, i ako da koji bi to bio?

Zapravo ja to nisam odmah shvatila, ali jedna moja čitateljica je već nakon petog romana rekla da joj se sviđa što u svakoj knjizi i kroz knjigu pokazujem koliko je obitelj važna. Tako da moj „lajtmotiv“ jest ta povezanost, obitelj, prijatelj, partner.

 

  1. Što bi voljela da čitateljima ostane u pamćenju nakon čitanja tvojih priča?

Da nada uvijek postoji. Da treba znati oprostiti, ali isto tako i izboriti se za sebe. Da ne treba biti grub, bezobziran i arogantan da se postigne uspjeh. Voljela bih da se vrati vjera u ljubav, onu ljubav kakva je nekada bila. Razumijevanje, podrška, suosjećanje kojeg danas ima sve manje u romanima i još manje u stvarnosti. To je sve što bi voljela.

 

  1. Imate li neke književne uzore, neke domaće ili strane autore kojima se diviš, koje rado čitaš, a htjeli bi ih preporučiti svojim čitateljima?

Književne uzore nemam, ali se divim svakome tko piše, tko dijeli svoju maštu sa nama. Imam jako puno autora koje rado čitam, stranih, ali u zadnje vrijeme više preferiram domaće. Neni Filipović se uvijek mogu vratiti i ponavljati gradivo.

 

  1. Radiš li trenutno na nečemu novome, i ako da, želiš li to podijeliti sa svojim čitateljima/fanovima?

Prvi put pišem nešto za izdavača. 😀 Moram priznati da me to trenutno gura da pišem, jer sam do sada sve svoje tekstove dijelila prvo sa čitateljima i onda tek tiskala. U pripremi su novi motoristi (na moj način) i Škoti, naravno, koje odugovlačim već predugo.

 

  1. Za kraj, što bi poručila mladim/novim/neafirmiranim autorima ili onima koji će to tek postati?

Bez straha pišite, ali pišite s osjećajem. Stvorite svoj stil, koji će vama priuštiti mir i opuštanje dok pišete, ne forsirajte se i ne uspoređujte s drugima. U svijetu knjiga, mašte i pisane riječi, nema konkurencije.