IK Profigraf

SVJETSKI DAN KNJIGE I AUTORSKIH PRAVA

PLAGIRANJE, KOPIRANJE I OSTALI PROBLEMI AUTORA I IZDAVAČA

 

Iako se o pojmovima plagiranje i kopiranje dosta piše po društvenim mrežama, većina autora, a i šira javnost očito ne shvaća što oni zapravo znače, pa osjećamo potrebu to razjasniti. Mnogi su prije nas također pokušali, no očito bezuspješno, ali mi ne odustajemo, i nije nam problem napisati ovaj tekst, pogotovo povodom Svjetskog dana autorskih prava, te dana koji slavi ono što mi najviše volimo – knjige.

Ako niste znali, u Hrvatskoj postoji Državni zavod za intelektualno vlasništvo, koji ima fenomenalnu internetsku stranicu, gdje možete pronaći sve potrebne i relevantne, a također, pravovaljane informacije. Unatoč tomu što vas na društvenim mrežama neki uporno bombardiraju svojim tumačenjem, savjetujemo da se ipak informirate ovdje:

https://www.dziv.hr/hr/

Jednostavnim klikom da rubriku „Najčešća pitanja“, pretraživanje će vas odvesti do „Autorskih i srodnih prava“, gdje ćete vrlo brzo naučiti što je to uopće autorsko pravo, kako nastaje, te što sve spada pod autorska djela. Mnogi na primjer ne znaju da je recenzija i fotografija autorsko djelo, te da preuzimanjem istih s nečije internetske stranice, bez navođenja autora i/ili izvora podliježete potencijalnoj tužbi za kršenje nečijih autorskih prava. Isto tako, vjerojatno ne čitate impresume u knjigama, pa niste uočili ona sitna slova, koja govore da se niti jedan dio te publikacije ne smije kopirati, umnožavati, javno dijeliti itd. bez prethodne dozvole autora, vlasnika autorskih prava, ili izdavača.

No, da se pozabavimo onim najbitnijim:

„Autorsko pravo štiti izražaj ideje, što znači autorsko djelo, a ideje, koncepti, metode nisu predmet zaštite autorskog prava, one su slobodne.“

https://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/autorsko-pravo/najcesca-pitanja/

Pročitajte tu rečenicu koliko god puta trebate, kako biste razlučili što ona govori. Ako vam treba dodatno pojašnjenje, evo ga: ideje, koncepti, metode izražavanja ne spadaju pod autorska i srodna prava. Još jednostavnije: više autora mogu obraditi istu ideju ili koncept, pa čak i istim metodama, no svatko će kreirati svoje vlastito autorsko djelo.

Dat ćemo vam jednostavne primjere.

Kod ljubavnih romana puno autora ima slične ideje, koncepte, pa i metode pisanja. Recimo da želite napisati povijesnu romansu smještenu u viktorijansku Englesku. Kao i mnogo autora prije vas, vi ćete logično smjestiti svoju radnju u Mayfair, gdje se održavaju balovi, na koje plemstvo putuje kočijama. Velike su šanse da ćete imati za likove vojvode, markize, grofove, a uz njih guvernante, obične gospođice, sobarice itd. Vaši će likovi vjerojatno biti odjeveni gotovo identično kao i svi prijašnji likovi u povijesnim romansama, jer morate biti autentični periodu u koji ste smjestili svoju radnju.

Je li to kopiranje? Nije. Je li plagiranje? Naravno da nije!

Isto tako, ako primjerice pišete o mafijašima, velike su šanse da ćete imati motive kao što su otmica, pucnjava, potjera, ucjena i sl. Te su iste motive/ideje koristili mnogi autori, no to također nije niti plagiranje niti kopiranje. Ako se pak odlučite pisati ljubiće u kojima je glavni lik nekakav bogataš, velike su šanse da ćete kao i mnogi autori prije vas koristiti scene u kojima je on dominantan, a njegova glavna junakinja submisivna, ili ćete nekakvu scenu među glavnim likovima smjestiti u njegov luksuzni ured, apartman, noćni klub, jahtu, privatni avion itd., kao i mnogi prije vas.

Ni to nije plagiranje, a nije ni kopiranje.

Ili recimo da želite pisati o II. svjetskom ratu, koji je vrlo popularna tema među autorima raznih žanrova, da se ne bavimo samo ljubavnim. Bilo da ste se odlučili na triler, krimić, dramu ili nešto sasvim deseto, kolike su šanse da ćete kao i mnogi prije vas u svom autorskom djelu imati identične pojmove, ideje, motive, pa čak i scene: koncentracijski logori, progon Židova, naciste, uhićenja, ispitivanja, mučenja, bijeg, skrivanje, zabranjene ljubavi, borbu za preživljavanje itd.? Jako velike, jer opet, morate biti dosljedni periodu i tematici koju obrađujete.

Zamislite, ni to nije plagiranje, a nije ni kopiranje.

Jer svi autori obrađuju iste teme, motive, pa čak i scene, ali svatko to čini na neki svoj način, svojim riječima, frazama i rečenicama, koristeći svoj osobni stil pisanja i pripovijedanja priče.

No da vas ne davimo mnogobrojnim primjerima iz prakse, evo što kaže Državni zavod za intelektualno vlasništvo:

„Autorskim pravom ne štiti se ideja nego autorsko djelo koje predstavlja izražaj te ideje, bez obzira na vrstu ili kvalitetu takvog izražaja. Autorsko pravo nastaje samim stvaranjem djela i, za razliku od većine drugih prava intelektualnog vlasništva, ne podliježe administrativnim ili registracijskim postupcima, niti postupku obavezne pohrane primjerka djela.“

https://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/autorsko-pravo/

Idemo pročitati tu rečenicu još jednom. Pa je raščlaniti.

Ideja koja može i ne mora biti izuzetno slična mnogim prijašnjim idejama, primjerice nekakav roman, dakle, NIJE AUTORSKO DJELO, te samo će vas neuki i neupućeni pokušati zastrašiti da ste nekome nešto ukrali, ili da ste od nekoga nešto kopirali ili prepisali. Uz to, NEMOGUĆE je pratiti apsolutno SVE autore ovog svijeta, pa provjeravati ima li vaše autorsko djelo nekakve sličnosti s njihovima – te se sličnosti događaju, jer kao što smo naveli, autori mogu imati iste ili slične IDEJE, no svaki će autor tu ideju razraditi na svoj način.

Što je onda plagiranje, a što kopiranje?
Dovoljno je osloniti se na Wikipediju:

Plagijat (lat. plagere = oteti), označava čin prisvajanja ili kopiranja tuđeg pisanog, umjetničkog ili drugog kreativnog rada u svoj vlastiti, bilo djelomice ili u cijelosti, bez navođenja izvornog autorstva ili izvornika. Za razliku od krivotvorenja u kojemu je upitna autentičnost djela, kod plagijata je riječ o nezakonitom i neetičnom prisivanju tuđeg djela, koje se prikazuje kao vlastito.

Jednostavnim riječima, za kopiranje ili plagiranje trebali biste doslovno prepisati, od riječi do riječi, ulomak, rečenicu, poglavlje itd. nečijeg tuđeg autorskog djela; objaviti nečiju tuđu pjesmu pod svojim imenom, predstaviti tuđu fotografiju kao svoju i sl.

Obrađujte li istu temu, ideju ili koncept kao i mnogi drugi autori – to nije kopiranje, a nije ni plagiranje.

U Hrvatskoj naravno postoji i Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, koji je za čitanje dostupan na internetu u cijelosti:

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2021_10_111_1941.html

Tu je vrlo jasno definirano što sve spada pod Autorsko djelo, te tko je i kako se postaje Autor, što je kršenje autorskih prava, koji su sve prekršaji kažnjivi, te kako se vrši povreda časti i ugleda autora.

Na žalost, danas se o tome sve manje govori, dok se u drugu ruku javnosti prezentiraju netočne informacije i osobna, često iskrivljena tumačenja svega navedenog u ovom blogu.

Knjige i književnost bi trebale spajati ljude, no pojava društvenih mreža kao da je iskrivila percepciju mnogima, te postala platforma na kojoj svatko može javnosti prezentirati svoje osobne zaključke, koji često nemaju veze s istinom. A javnost je često lijena provjeriti točnost tih navoda, pa lajkanjem samo podržava ovakva ponašanja pojedinca i/ili grupa kojima je očito cilj širenje dezinformacija, zastrašivanje postojećih ili budućih i potencijalnih autora, te omalovažavanje, degradiranje, namjerno ocrnjivanje i/ili klevetanje onih koji su možda bolji i uspješniji od njih.

Da ne dužimo, bilo da ste čitatelj ili pisac, informirajte se kod pravovaljanih izvora, što definitivno nisu pojedinci niti grupe na društvenim mrežama, već mjerodavne institucije koje se ovim problemima bave. Ne nasjedajte na privatne kampanje protiv domaćih autora, koje nastaju iz nečijih isključivo zločestih pobuda. Čuvajte kako svoje, tako i dostojanstvo struke, u ime svih domaćih autora i izdavača. Budite odgovorni, kako prema sebi, tako i prema drugima.

I za kraj – zapamtite da kao autor sami odgovarate za sav sadržaj svog autorskog djela.

Usudite se pisati, mi ćemo vas u tome podržati!

Saša Jakšić, prof.