IK Profigraf

Pobjednica natječaja “#samoljubav” Lea Mihaljević

KAP LJUBAVI

Stvarajući srca velika,

koja leže u nama svima…

Bili smo uvijek nesigurni što dalje…

Shvativši odrastanje kao prijelaz

gdje je ljubav u drugom planu,

zaboravljena, prekrivena…

 

Kroz godine nas je život tako odveo sa strane,

a naša srca time više nisu zaboravljena…

Sada kada smo na najvećoj distanci,

ti pronašao si kap i prelio čašu

u kojoj si skupljao dobrotu,

shvaćajući kako prije nisi mario za ljubav…

 

Kupio si djeliće, fragmentirana sjećanja

i čari nostalgije…

Tragajući za najvećim blagom…

 

Sada kada se naši putovi isprepleću,

mi se susrećemo,

nosimo veliki osmijeh na licu…

Shvativši kako nas je distanca uništila,

ali i osvijestila kako nam nedostaje ljubav…

 

Sada, još uvijek te se sjetim,

prolaziš mi kroz misli…

U godinama sam, starim,

a moja ljubav prema životu…

Moj oproštaj tebi i sebi za sve greške tu je,

ljubav…

Ljubav sve veća i veća…

 

 

MJESEČEVA LJUBAV

Iz rukava je izvlačila zvijezde.

cijeli je svijet obdarila zlatnim prahom,

prahom sitne dobrote.

U tami mjeseca ona je pritom prošla cijeli puteljak

cijeli svoj život, učeći o ljubavi.

 

Nikada nije shvaćala kako njezinom dušom,

srcem i venama kola ljubav,

ljubav koja još uvijek daje svijetu

komadiće slatkih snova.

 

Što je dublje ulazila prema vratima

gdje su harmonika, ružičasti oblaci,

shvatila je kako se iza tih vrata

krije još jedan nepredvidljivi svijet,

svijet otkrivanja ljubavi…

 

Taj je svijet njezin, moj i tvoj.

Svijet u kojem vlada raj na zemlji,

i beskrajno otkrivanje djelića srca…

Svijet s ljubavlju koja se steče

spoznajom sebe,

ljubav s kojom volimo druge…

 

 

POVRATAK U LJUBAV

 U svom odrazu jezera sjećanja,

ja sretnem svoju ljubljenu ponovno.

Njezine nježne, plahe ruke

priljubio sam duši svojoj

kako bi još uvijek pronašla mjesto

za lutajući poljubac

koji opskrbljiva,

pokreće protok vode

za mlin duše moje.

 

I zrcala u jezeru njezine su oči ljupke,

a samo sam u očima tim

ikada sreo ružičastu mjesečinu

koju sam posjećivao svaki dan,

otkako sam obraze te rumene

nazivao svojim.

 

„Pronađi me, pođi k ljubavi mojoj…“

ono je što mi je svirala.

Moja muzo, moj početak i kraj,

skrila si se iza oblaka.

Ukrala si moju dušu

a ja sam ostao lastama,

kojima pjevušim

tvoju nekadašnju pjesmu…

Pjesmom ću te uvijek pronaći,

i nikada izgubiti trag

vječne ljubavi naše…

 

 

ŽIVOTNI PUT LJUBAVI

Zamišljala je vremenske strojeve.

Voljela je poći u srž

svog prošlog života…

Divila se ideji ljubavi.

 

I kada je njezino srce bilo slomljeno,

postojala je pak ta druga ruka,

koja je voljela svaki njezin korak…

Ruka koja drži njezino srce u svom dlanu…

Netko tko voli ljubav s ljubavlju

kao najčišći komadić dragulja

koji sjaji samo za dvoje.

 

Cijela je težina njezine ljubavi

postala bol koja ju je oslobodila…

Kao ptica, podario joj je novu nadu,

u život…

Život u kojem ljubav nema kraja.

U jednu ljubav koju samo suze

i jedan osmijeh pročišćavaju…

 

Stoga ne brini se, srce moje,

tvoj je put dug.

Ljubav na tvojim plećima sada je ispunjena…

Kada nisi ti mogla uvijek ljubav dijeliti,

Sada ti budi nečiji razlog

zašto uzajamno voljeti…

…S ljubavlju…

 

 

ZLATNA DOLINA LJUBAVI

Nekoć smo vjerovali,

kako je ljubav samo crvene,

užarene boje…

I oduvijek smo vjerovali ja i ti

kako je beskrajna ljubav

samo prožeta riječima.

 

Ja dala sam svoje suze svima,

i djelić umornog li srca koji je vukao

i posljednju goruću struju u meni.

 

Nekoć je i duboki snijeg skrivao

srce moje od teške zime…

I onda si došao ti.

Sve sam mučne zidove prolazila s tobom.

I sve naše rane zajedno smo cijelili.

 

Uzajamnom smo ljubavlju stvorili čvor.

Kao magnet uvijek mi se vraćaš

i kad su naše duše u drugom svijetu…

Kao jedno mi stapamo se,

a naša crvena srca danas

poprimaju istinsku boju

nepokolebljivog zlata…

…Naših vjenčanih prstena…

 

 

LJUBAV S RAJA

Nisam te nikada poznavala.

Jedino što znam jest par tvojih vrlina.

Korijen si moje obitelji.

Duboku srž ljubavi ove obitelji činiš

i iako te nikad nisam upoznala,

pratiš me od neba, svaki moj korak želiš znati…

Ali za mene samo polegnut u grobu nisi…

 

Živiš duboko u meni…

Pojavljuješ se kada god se suočavam

s novim životnim lekcijama…

Pobuđuješ jednu veliku ljubav u meni,

s ponosom kao vojnik…

 

Stojim na zemlji i zagledam se u nebo

u nadi da me ti sada gledaš,

kako uspijevam…

I pišem priču koju ti nisi,

priču koju ti nisi stigao dovršiti…

Priču o ljubavi koju ti nisi stigao proživjeti.

 

Stoga, dragi djede,

znaj da ću zato učiniti sve

kako bih pružila ljubav svijetu

koju ti nisi stigao…

 

Gledam tvoju sliku kroz suze radosnice

jer imam nešto što si ostavio meni…

Kako bih zauvijek voljela,

svirajući note ljubavi života svoga…