Pobjednica natječaja “#samoljubav” Lea Mihaljević
KAP LJUBAVI
Stvarajući srca velika,
koja leže u nama svima…
Bili smo uvijek nesigurni što dalje…
Shvativši odrastanje kao prijelaz
gdje je ljubav u drugom planu,
zaboravljena, prekrivena…
Kroz godine nas je život tako odveo sa strane,
a naša srca time više nisu zaboravljena…
Sada kada smo na najvećoj distanci,
ti pronašao si kap i prelio čašu
u kojoj si skupljao dobrotu,
shvaćajući kako prije nisi mario za ljubav…
Kupio si djeliće, fragmentirana sjećanja
i čari nostalgije…
Tragajući za najvećim blagom…
Sada kada se naši putovi isprepleću,
mi se susrećemo,
nosimo veliki osmijeh na licu…
Shvativši kako nas je distanca uništila,
ali i osvijestila kako nam nedostaje ljubav…
Sada, još uvijek te se sjetim,
prolaziš mi kroz misli…
U godinama sam, starim,
a moja ljubav prema životu…
Moj oproštaj tebi i sebi za sve greške tu je,
ljubav…
Ljubav sve veća i veća…
MJESEČEVA LJUBAV
Iz rukava je izvlačila zvijezde.
cijeli je svijet obdarila zlatnim prahom,
prahom sitne dobrote.
U tami mjeseca ona je pritom prošla cijeli puteljak
cijeli svoj život, učeći o ljubavi.
Nikada nije shvaćala kako njezinom dušom,
srcem i venama kola ljubav,
ljubav koja još uvijek daje svijetu
komadiće slatkih snova.
Što je dublje ulazila prema vratima
gdje su harmonika, ružičasti oblaci,
shvatila je kako se iza tih vrata
krije još jedan nepredvidljivi svijet,
svijet otkrivanja ljubavi…
Taj je svijet njezin, moj i tvoj.
Svijet u kojem vlada raj na zemlji,
i beskrajno otkrivanje djelića srca…
Svijet s ljubavlju koja se steče
spoznajom sebe,
ljubav s kojom volimo druge…
POVRATAK U LJUBAV
U svom odrazu jezera sjećanja,
ja sretnem svoju ljubljenu ponovno.
Njezine nježne, plahe ruke
priljubio sam duši svojoj
kako bi još uvijek pronašla mjesto
za lutajući poljubac
koji opskrbljiva,
pokreće protok vode
za mlin duše moje.
I zrcala u jezeru njezine su oči ljupke,
a samo sam u očima tim
ikada sreo ružičastu mjesečinu
koju sam posjećivao svaki dan,
otkako sam obraze te rumene
nazivao svojim.
„Pronađi me, pođi k ljubavi mojoj…“
ono je što mi je svirala.
Moja muzo, moj početak i kraj,
skrila si se iza oblaka.
Ukrala si moju dušu
a ja sam ostao lastama,
kojima pjevušim
tvoju nekadašnju pjesmu…
Pjesmom ću te uvijek pronaći,
i nikada izgubiti trag
vječne ljubavi naše…
ŽIVOTNI PUT LJUBAVI
Zamišljala je vremenske strojeve.
Voljela je poći u srž
svog prošlog života…
Divila se ideji ljubavi.
I kada je njezino srce bilo slomljeno,
postojala je pak ta druga ruka,
koja je voljela svaki njezin korak…
Ruka koja drži njezino srce u svom dlanu…
Netko tko voli ljubav s ljubavlju
kao najčišći komadić dragulja
koji sjaji samo za dvoje.
Cijela je težina njezine ljubavi
postala bol koja ju je oslobodila…
Kao ptica, podario joj je novu nadu,
u život…
Život u kojem ljubav nema kraja.
U jednu ljubav koju samo suze
i jedan osmijeh pročišćavaju…
Stoga ne brini se, srce moje,
tvoj je put dug.
Ljubav na tvojim plećima sada je ispunjena…
Kada nisi ti mogla uvijek ljubav dijeliti,
Sada ti budi nečiji razlog
zašto uzajamno voljeti…
…S ljubavlju…
ZLATNA DOLINA LJUBAVI
Nekoć smo vjerovali,
kako je ljubav samo crvene,
užarene boje…
I oduvijek smo vjerovali ja i ti
kako je beskrajna ljubav
samo prožeta riječima.
Ja dala sam svoje suze svima,
i djelić umornog li srca koji je vukao
i posljednju goruću struju u meni.
Nekoć je i duboki snijeg skrivao
srce moje od teške zime…
I onda si došao ti.
Sve sam mučne zidove prolazila s tobom.
I sve naše rane zajedno smo cijelili.
Uzajamnom smo ljubavlju stvorili čvor.
Kao magnet uvijek mi se vraćaš
i kad su naše duše u drugom svijetu…
Kao jedno mi stapamo se,
a naša crvena srca danas
poprimaju istinsku boju
nepokolebljivog zlata…
…Naših vjenčanih prstena…
LJUBAV S RAJA
Nisam te nikada poznavala.
Jedino što znam jest par tvojih vrlina.
Korijen si moje obitelji.
Duboku srž ljubavi ove obitelji činiš
i iako te nikad nisam upoznala,
pratiš me od neba, svaki moj korak želiš znati…
Ali za mene samo polegnut u grobu nisi…
Živiš duboko u meni…
Pojavljuješ se kada god se suočavam
s novim životnim lekcijama…
Pobuđuješ jednu veliku ljubav u meni,
s ponosom kao vojnik…
Stojim na zemlji i zagledam se u nebo
u nadi da me ti sada gledaš,
kako uspijevam…
I pišem priču koju ti nisi,
priču koju ti nisi stigao dovršiti…
Priču o ljubavi koju ti nisi stigao proživjeti.
Stoga, dragi djede,
znaj da ću zato učiniti sve
kako bih pružila ljubav svijetu
koju ti nisi stigao…
Gledam tvoju sliku kroz suze radosnice
jer imam nešto što si ostavio meni…
Kako bih zauvijek voljela,
svirajući note ljubavi života svoga…