IK Profigraf

RAZGOVORI UGODNI – UPOZNAJTE NAŠE AUTORE!

Ivan Jukić, autor zbirki poezije „TAMA KAPAKA“ i “PREDGRAĐA IZGUBLJENOG”

 

  1. Kako bi opisao sebe u pjesmi? Ili barem jednoj strofi?

„Da li je to sve što ostavljam…

…duši kojoj nisam bio po volji…

…ili je to što ju zlostavljam…

…moj najbolji pokušaj da postanem bolji…“

 

Život mi se uglavnom i između ostalog sastoji od konstantnog preispitivanja sama sebe i svijeta oko.

Uvijek uz pitanje ‘zašto?’  i želju da nas napokon svijet počne iznenađivati dobrim djelima.

 

  1. Sjećaš li se trenutka kada si prvi put nešto napisao, bilo da je poezija ili proza?

Sjećam se osnovnoškolskih zadaćnica pisanih u rimi. Jedne pjesme kojoj se nažalost ne sjećam sadržaj, ali je krasila stranicu bilježnice koju su u ta vremena slali od škole do škole po čitavoj, tada Jugoslaviji, da ih svi čitaju. Bila je to čast. Tada nisam znao za prozu. Niti sam u potpunosti razumio što znači riječ ‘esej’. Oduvijek je bila potreba za rimovanjem dvije lijepe riječi oko kojih je trebalo nešto pametno smisliti.

  1. Kako si krenuo s pisanjem baš poezije?

Smatrao sam da je izazov. Nešto što jednostavno trebam raditi. Ne kao poziv ili profesiju već upoznavanje svijeta sa svojim promišljanjima.

  1. Pišeš i prozu, i to odličnu, no preferiraš poeziju, zašto?

Ne mogu reći da išta preferiram. Vrijeme je ono što određuje moje pisanje. Ono vrijeme koje nemam nažalost u dovoljnoj mjeri da se svemu još bolje posvetim. Ili se samo ne žrtvujem dovoljno. 😊

  1. Koliko ti treba vremena da napišeš jednu pjesmu?

Desetak minuta, ako mi nešto ne remeti mir. 90% pjesmama sam pisao na poslu, školi, raznim mjestima koja su također zahtijevala moju pažnju. Ali u tom mi je trenutku došlo pisati i nisam želio da misao pobjegne.

  1. Koliko ti treba vremena da napišeš jednu cijelu zbirku pjesama?

I to zavisi od vremena. Mada sam jednom napisao 20 pjesama u nekih 15ak minuta kopirajući jednog drugog pisca kako bih izašao kao pobjednik jedne rasprave. 😊

  1. Kako uspijevaš unijeti toliko emocija u svoju poeziju?

Ako išta svijetu i ljudima kao takvim ne fali to su emocije. Pa im se poslužim kradući drugima. Promatrajući njihove reakcije, odnose, zablude itd. Mana ili vrlina, prosudite sami.

  1. Kako bi ti opisao svoju poeziju i kome bi ju preporučio?

Tragično-ljubavna u poneki izlet u strast i požudu. Preporučio bih ju onima koji je razumiju, jer tako i želim pisati i pišem. Da točno čitatelji mogu shvatiti što je u pjesmama bit, i da se kao što mi doslovno uvijek i kažu, prepoznaju u njima. Tome služe.

  1. Odakle ti dolazi inspiracija za pisanje, gdje ju pronalaziš?

Vratimo se na vrijeme. Ako ga ima i piše mi se onda pišem, kao i trenutno ispunjavanje ovog upitnika, uhvatio sam vremena i napisao ga. 😊A sam svijet oko nas i ljudi sa svojim potrebama, emocijama, željama itd. su dovoljan izvor svih inspiracija koje su mi potrebne.

  1. Kakve su reakcije obitelji, rodbine, prijatelja, okoline na tvoje pisanje?

Isprva su bili u nevjerici. Nije da sam ikada krio to od nekoga, ali puno toga je izašlo na vidjelo nakon prve dvije zbirke koje sam odlučio objaviti kako bi pjesme iz moje mladosti imale svoje mjesto.

Kritike ili pohvale su za sada pozitivne.

  1. Kada ne pišeš, čime se još baviš u slobodno vrijeme?

Djecom, vlastitom, ali i tuđom pošto nekolicinu treniram u jednom nogometnom klubu. Bio sam 20ak godina polu i profesionalni golman, pa recimo i da na tom polju imam nekih kompetencija. 😊

  1. Kakav po tebi status ima poezija u književnosti danas?

Tek sam godinu dana aktivan na tom polju tako da nemam s čime od prije uspoređivati. Ali ono što sam do sada naučio da kao prvo još puno toga nisam otkrio, a drugo je da ono što jesam nije ohrabrujuće iz više razloga, ali to je tema za neku cjelovečernju debatu. 😊

  1. S kojim se problemima pjesnici danas najviše susreću?

Još jedna tema za dužu debatu. Počnimo od toga da se ja i dan danas ne osjećam pjesnikom. Priznatim bar. Uvijek sam smatrao da takve stvari netko treba „blagosloviti“. Iako nemam konkretnu predodžbu tko su ti ‘netko’. Je li dovoljno pobijediti na par natječaja, izdati koju zbirku o vlastitom trošku, prodati 50tak istih iako si ih štampao 500 ili koliko već, stvoriti si krug od stotinjak ljudi koji će me pratiti na društvenim mrežama?

Mislim da ima puno pitanja koji imaju problema u traženju odgovora…😊

  1. Koji su tvoji prijedlozi za rješenja tih problema?

Ustrajnost vjerojatno za svakog od nas. Mislim pritom na pisce. Dok se ne dobije „prava“ šansa.

Vjerojatno postoje neki ljudi koji bi mogli riješiti svaki. Trenutno ne poznajem niti jednog.

 

  1. Pomažu li društvene mjere pjesnicima, i ako da, kako?

Iz osobnog bih iskustva rekao da, jer je lakše tako doprijeti do veće publike i prezentacije samog rada.

 

  1. Radiš li trenutno na nečemu novome, i ako da, želiš li to podijeliti sa svojim

čitateljima/fanovima?

Ako famozno vrijeme i financije dopuste do Božića bih htio dovršiti novu zbirku.

Mix starih pjesma, pjesama iz nekih zajedničkih zbirki i nikad objavljenih nigdje kao iznenađenje.

 

  1. Gdje te sve možemo naći/zapratiti?

Na Instagramu i Tik Toku profil pod nazivom @tentiart , na privatnom profilu Ivan Jukić na Facebooku.

Tko traži naći će. 😊

 

  1. Za kraj, što bi poručio mladim autorima/pjesnicima ili onima koji će to tek postati?

Neka pišu, imaju san, potrude se oko pisanja, čitaju, vjeruju, ustraju, vole.