RAZGOVORI UGODNI – UPOZNAJTE NAŠE AUTORE!
Jasmina Ujhazi, autorica zbirke poezije „U carstvu šarenih balona“, zbirke priča „Dejine priče“ i slikovnice „Puž na ljetovanju“
Pitanja:
- Za početak, jedno klasično pitanje – kako bi opisala sebe u pet riječi?
Može u pet stihova?
U mojoj glavi stanuju pjesme,
čarobni stihovi i likovi iz bajke;
u srcu tatino zlatno srce,
osmijeh moje djece
i oči moje majke.
- Kada si se počela baviti pisanjem, i zašto?
Pisati sam počela pjesmice još kao dijete. Ne znam zašto. Puno sam čitala i rado slagala rime koje sam zapisivala. Kako sam odrastala, emocije su tražile ekspresiju, a budući da sam bila vrlo zatvorena (što će mnogima biti teško povjerovati), da ne bih eksplodirala kao ekspres lonac, papir je pretrpio svoje, a trpi još i danas. Pjesmice za djecu pišem od 1995., odnosno od kako sam i sama postala majka, prvenstveno svojoj djeci, kao pitalice i edukativne pjesmice. Nastavljam se ozbiljnije baviti pisanjem dječjih pjesmica tek nedavno, kao voditeljica Viline pričaonice.
- Jesi li oduvijek maštala o tome da se tvoje knjige jednom nađu na policama knjižara, knjižnica, čitatelja?
Dok sam se školovala, nekakav normativ čitanja bio mi je jedna knjiga dnevno, ovisno o tome koliko sam morala učiti, ali svakako nekoliko knjiga tjedno. Doslovno sam ih gutala i sanjarila o tome da se i moje ime jednoga dana nađe na jednoj od njih.
- Što sve pišeš?
Pišem poeziju, dječje pjesmice, erotsku poeziju, kratke priče i dosjetke.
- Koji ti žanr/ vrsta teksta najbolje leži?
Ostavila bih da o tome odluče moji čitatelji, ali još uvijek najviše volim slagati rime.
- Čime se sve još baviš osim pisanjem?
Uh, ima toga dosta. Bavim se slikanjem, izradom raznih rukotvorina, izradom nakita, plesanjem, a volim i zapjevati kad imam priliku.
- Kada si otkrila sve te talente i na koji način? Koji je bio prvi?
Uvijek sam voljela crtati i pjevati, još kao mala znala sam sate provesti crtajući nešto. Da znam pisati, otkrila sam u osnovnoj školi kad sam, na svoj užas, prvi puta sama morala na satu napisati zadaćnicu.
Talent za oblikovanje u prostoru, odnosno izradu rukotvorina, otkrila sam u momentu kada mi je financijski bilo jako teško u životu i kada sam morala nešto učiniti radi golog preživljavanja. Kasnije je sve skupa preraslo u drag hobi.
- Koji ti je tvoj talent najdraži i zašto?
Pitaš me koje od svoje djece najviše volim? Znaš da to tako ne ide. J
Ne mogu zamisliti svoj život bez pjesme, plesa i pisanja.
- Što te najviše uveseljava?
Najviše me uveseljava vrijeme provedeno sa mojim životinjama, plesanje salse u ludom ritmu s nekim fenomenalnim plesnim partnerom i putovanja u nepoznato. Ne nužno tim redoslijedom.
- Što te najviše frustrira?
Nepravda, surovost i iživljavanje nad nemoćnima, poglavito prema djeci i životinjama.
- Imaš li neke književne ili umjetničke uzore, neke domaće ili strane autore ili umjetnike kojima se diviš, i htjela bi ih preporučiti našim čitateljima?
Što se čitanja tiče, oduvijek sam najviše voljela krimiće. Dobra stara Agatha Christie i Jo Nesbo uvijek će me kupiti, a izdvojit ću Dobrišu Cesarića kao uzor. Volim poeziju koju svatko može razumjeti, a koja je ujedno puna dubine. Ne volim kad na kraju pjesme ne znam što i o čemu sam čitala.
- Imaš li neku svoju životnu filozofiju?
Imam neke svoje istine po kojima živim:
– iskoristi dan,
– ne diram te, ne diraj me,
– ako ne možeš pomoći, ne odmaži,
– gledaj svoja posla,
– sve se događa s razlogom, ne dramatiziraj ako trenutno ne valja,
– svako zlo za neko dobro,
– ne čini drugome ono što ne želiš da on čini tebi,
– iskoristi svaki mogući trenutak za sreću,
– i udarac nogom u guzicu je jedan korak naprijed,
– nikad ne zaboravi da je život dar; živi život dostojan življenja,
– ako nemaš ništa lijepo za reći, šuti.
- Radiš li trenutno na nečemu novome, i ako da, želiš li to podijeliti sa svojim čitateljima/fanovima?
Stalno nešto radim, pripremam, dosada mi je nepoznanica na kvadrat. Ono čemu
se jako veselim je zbirka dječjih pjesmica kao slijedeći projekt.
- Gdje te fanovi sve mogu pronaći?
FB Stranica na kojoj objavljujem svoju prozu, poeziju, slike i rukotvorine zove se Snovilica.
- Za kraj, što bi poručila mladim autorima/umjetnicima ili onima koji će to tek postati?
Slijedite svoje snove. Ostvarite ih. „Nemoguće“ je samo riječ. Ne slušajte one koji u vas sumnjaju. Okružite se ljudima koji vjeruju u vas. Najvažnije od svega, ne sumnjajte sami u sebe. Vi to možete. Samo nebo je granica.