IK Profigraf

Pobjednica natječaja “LJETNE AVANTURE” Milijana Šimunović

Milijana Šimunović, NOVI POČETAK

 

Plaža je bila krcata ljudima.

Silvana je tražila samo malo mjesta da smjesti svoj ručnik kako bi se izgubila u čitanju knjige koju je jutros kupila. Vidjela je zgodnu naslovnicu koja je izgledala opuštajuće i baš zato ju je izabrala da joj skrati vrijeme na plaži.

Nakon jedanaest godina odlazaka na more sa svojim, sada bivšim suprugom, ovo je bilo prvo ljetovanje koje će provesti sama. Trebao joj je odmor od svih. Nakon mučnog razvoda i odlaska sa starog posla, Silvana je shvatila da je život prekratak da bi si dopustila da ga potrati. Tom zaključku je najviše pridonijela činjenica da joj je tek trideset i pet godina, a oduvijek je ovisila o nekom drugom da joj isplanira godišnji.

Nažalost i život.

Igor je uvijek htio ići na nekakva moderna mjesta iako su oboje već odavno prerasli tulume i pijanke. Nakon što je saznala da je Igorova ljubavnica dolazila na ta ista mjesta i da su se zapravo njih dvoje dogovarali gdje će ići, Silvana je ovaj put odlučila pronaći najmirnije mjesto na našoj obali da zaboravi sve što ju muči, a sukladno s tim, smanji mogućnost susreta s bivšim.

U ovom trenutku, plaža na kojoj je bila nikako joj se nije činila najmirnija.

Ljudi su glasno pričali, šetali, igrali se i kupali. Svako toliko netko bi prošao i pošpricao je mokrom kosom ili rukama. Nije bila na plaži ni pola sata kada joj je dozlogrdilo. Odlučila je vratiti se u apartman i sunčati se na bazenu. Na kraju krajeva, bilo joj je svejedno gdje će odmarati, a bazen je ionako bio uračunat u cijenu apartmana.

Pokupila je svoje stvari i strpala ih u veliku torbu. Nije se udaljila ni pet koraka, a netko je već zauzeo mjesto na kojem je bila. Odmahnula je glavom i polako se zaputila prema velikoj kući u kojoj je boravila. Došla je do ležaljki na bazenu i tamo namjestila ručnik. Izvadila je knjigu te krenula čitati. Nakon nekoliko stranica, začuje iza sebe duboki muški glas.

„U redu, ne moraš danas doći na promociju, ali sutra dođi na zabavu. Da si se nacrtala do sedam.“

U prvi tren, Silvana pomisli da se obraća njoj. Kad je okrenula glavu da vidi tko to priča, ugledala je visoku siluetu na vratima koja su vodila na terasu. Bila je sigurna da je muškarac ne vidi, ali se svejedno vratila u prvotni položaj i nastavila čitati. Nakon nekoliko minuta prisluškivanja, stavila je slušalice u uši i zaklopila oči da malo odmori. Nije se trudila stavljati kremu za sunčanje jer su ležaljke bile natkrivene. Osim što su nudile udobnu hladovinu, ovdje nije morala škiljiti i mučiti se čitati na direktnom suncu. Kad je kasnije otvorila oči, shvatila je da je zaspala.

„A jebemu!“ tiho opsuje i skoči s ležaljke. Iz navike je pogledala na ručni sat, ali ga trenutno nije imala na ruci jer ga je skinula u apartmanu.

„Niste dugo spavali“, reče duboki bariton. „Možda pola sata, četrdeset pet minuta maksimum.“

Silvana se iznenađeno okrene u smjeru iz kojeg je dolazio glas. Udaljen dvije ležaljke od nje, bio je udobno zavaljen muškarac koji je maloprije razgovarao na telefon. Ugledala je par predivnih plavih očiju i osmijeh koji obara s nogu. Nije imala pojma zašto, ali zgrabila je ručnik i stavila ga ispred sebe kao neku vrstu štita. „Koliko dugo ste ovdje?“ upita grublje nego što joj je to bila namjera.

„Pa…“ pogledao je na svoj ručni sat, „otprilike onoliko dugo koliko vi spavate.“ Okrenuo se na bok da je bolje promotri. „Pozdravio sam kad sam došao, ali nije bilo odgovora pa sam zaključio da ste zaspali. Trudio sam se ne ometati jer izgledate kao da vam je potreban odmor.“

Silvana nesvjesno popravi kosu i rukom prijeđe preko obraza. Nije stavila šminku, no bila je sigurna da nije izgledala baš toliko loše.

Ili njemu je?

Ako bi bila potpuno iskrena, u zadnje vrijeme joj je nedostajalo sna, ali jela je zdravo i pila dovoljne količine vode da ne bi izgledala kao strašilo. Možda ona ne vidi svoje vlastite mane kao ljudi oko nje? Ubrzo se pribrala jer je zaključila da joj uopće nije važno njegovo mišljenje o njenom izgledu. „Hvala Vam na tome“, reče cinično i okrene se kako bi se udaljila od bazena.

I od njega.

U tom trenu stopalo joj osjeti nešto povišeno, no bilo je prekasno da bi reagirala. Gležanj joj popusti i ona padne u vodu svom težinom. Udahnula je u pogrešnom trenutku zbog čega joj se pluća zažariše od vode koju je unijela u sebe. Panično je hvatala zrak, no činilo se kao nemoguća misija uhvatiti barem jedan udisaj.

U jednom trenutku, osjeti kako je grabe ruke i podižu je na površinu. Grčevito se uhvatila za rub bazena kad ga je napipala prstima. Nije se ni snašla, a topli dlanovi se nađoše na njenoj stražnjici da je gurnu van iz vode. Zavrištala je i od panike ritnula nogama kao bijesna kobila, pri tome udarivši svog spasioca direktno u prsni koš. Ostao je bez zraka te na trenutak potonuo. Silvana se našla na suhom i sigurnom dok je on pokušavao doći do dragocjenog udaha. Kad mu je to pošlo za rukom, otplivao je malo dalje od nje.

„Kriste Isuse ženo, ja ti pokušavam pomoći, a ti me skoro utopiš!“ prstima je brisao vodu s lica dok je gledao njen šokiran izraz, obraza blijedih kao krpa.

Rukama je obujmila lice i prestrašeno ga promatrala. „Oprostite, bila sam u panici!“ reče opravdavajući se, a onda se sjetila njegovih toplih dlanova na svojoj stražnjici. Strah je prešao u ljutnju u djeliću sekunde.

„Kako Vas nije sram iskoristiti nepovoljan trenutak za šlatanje!“ viknula je otresito. „Je li Vam to neki fetiš da iskoristite priliku za malo pipkanja?“

Njegov izraz lica govorio je koliko je uvrijeđen tom optužbom. „Pomagao sam ti luda ženo!“ reče zgroženo. Zatim njegov pogled postane mračan i dubok. „Ali mislim da sad možemo biti na ti.“

Silvana ljutito puhne i ustane s pločica koje su bile postavljene oko bazena. „Hvala na takozvanom herojstvu… gospodine!“ reče cinično i brzinom munje pokupi svoje stvari i otrči u sigurnost apartmana.

 

***

 

Zoran nije bio siguran što se točno dogodilo, ali bio je uvjeren da mu gošća ima nekih težih psihičkih problema. Još nikada u životu nije dobio jezikovu juhu jer je nekome pokušao pomoći. Prvo ju je pustio da odmara, a zatim je spasio od utapanja. Umjesto zahvale, on je ispao bolesni pervertit. Ok, možda je to malo i bio, s obzirom da ju je promatrao gotovo cijelo vrijeme dok je spavala. Nije mogao odoljeti hipnotizirajućem učinku koji su njene grudi imale na njega dok su se pomicale gore-dolje u pravilnim, laganim intervalima. Njene duge noge pozivale su da ih pogladi, a isklesan trbuh mamio je uzdah želje. Sad kad se sjetio kako je njena stražnjica lijepo pristajala u njegove dlanove, morao je priznati da mu je poticala maštu i izazivala blagu erekciju.

Blagu!

Ha! Blagu malo sutra! Pri samoj pomisli na njeno tijelo, sva krv mu je požurila među noge, kao da je kakav balavac koji nikada nije vidio ženu.

Zoran, smiri se, pomislio je u sebi. Zar te uvijek moraju privlačiti luđakinje? Uhvatio je hrbat nosa između palca i kažiprsta, a zatim duboko udahnuo. Zaboravi da se ovo dogodilo i ponašaj se profesionalno. Ona je samo gošća i nije baš čista u glavu, tješio se, iako je počeo misliti da je imala potpuno pravo što ga je počastila izrečenim. Lagano je ustao, stao na rub bazena i uskočio u vodu. Koliko god se nadao da će mu plivanje razbistriti glavu, nije mogao prestati misliti na zgodnu gošću.

Izašao je iz bazena i krenuo prema kući. Pogled mu je pao na knjigu pored njene ležaljke. Očito je stala na nju prije pada jer je vidio kako se zgrčila od boli sekundu prije nego je završila u vodi. Vrag mu nije dao mira i zato je odlučio odšetati do njenog apartmana i vratiti joj nesretni predmet.

Otvorila je vrata s ručnikom na glavi, omotana u tanki, svileni kućni ogrtač. Ljutito ga je pogledala i čvršće stegnula ogrtač oko sebe. „Izvolite?“ upitala je podignute obrve.

„Zar nismo riješili da se ne obraćamo jedno drugom na Vi? Ipak se poznajemo malo bolje od toga.“ Nije bio siguran je li i on poludio. Došao je s namjerom da joj se ispriča i vrati knjigu, a ne da je provocira. Kad je vidio bijes u njenim očima, odustao je od te teme. Ljubazno se nasmiješio i pružio joj njenu knjigu. „Pronašao sam ovo pored tvoje ležaljke pa sam pretpostavio da je ona krivac za tvoj nesretni pad.“

Ona pogleda predmet u njegovoj ruci, a zatim u njega. Ispružila je ruku i nestrpljivo čekala da joj preda stvar zbog koje je došao.

„Želim ti se ispričati za neugodnu situaciju na bazenu“, gledao je direktno u njene oči. „Nije mi bila namjera ispasti napasnik, a još sam manje planirao dovesti te u nezgodan položaj. Samo sam pokušavao pomoći.“ Slegnuo je ramenima i predao joj knjigu čekajući njezin odgovor.

Silvana ga sumnjičavo odmjeri kao da će tako otkriti je li zaista iskren.

„U redu, isprika prihvaćena. Samo nemoj da se više ponovi!“

Nije ni shvatila da je nesvjesno prešla na ti. Dok ga je gledala onako pokornog, bilo joj je žao što je vikala. Sad kad je malo razmislila, velika vjerojatnost je da bi u takvoj situaciji svatko reagirao drugačije. On je samo pokušavao izvući je iz vode.

„Onda se i ja moram ispričati što sam te umalo ubila. Nije mi bila namjera.“

Silvana shvati da je upotrijebila njegove riječi za ispriku, nije mi bila namjera.

Doista joj nije bila namjera. U ovom trenutku joj je bilo iskreno žao što je tako burno reagirala, jer da nije bilo njega, vjerojatno bi se utopila. Oduvijek ju je bilo strah ulaziti u dublju vodu. Znala je da je to glupo, ali strah koji je osjećala od dubine ju je paralizirao. Noćima je sanjala onaj tren u kojem je razvila fobiju. Bila je mala i tek je naučila plivati bez jastučića i bez ičije pomoći. Veselo je mlatarala ručicama i nožicama u ugodnoj morskoj vodi. Sljedeći trenutak, osjetila je nešto kako joj se omata oko noge. Vrisnula je i potonula. Pokušavala se izvući iz stiska koji ju je držao, ali joj to nikako nije polazilo za rukom. Njen otac je doplivao do nje na vrijeme da bi je izvukao van, skupa s hrpom morske trave koja joj se omotala oko gležnja. Obitelj se tome smijala, ali zbog toga, Silvana nikada više nije ušla u vodu toliko duboko da ne bi mogla stajati na nogama.

Zoran je promatrao promjenu raspoloženja na njenom licu. Sad kad je stajala ispred njega, primijetio je koliko je zapravo lijepa. Oči boje jantara obrubljene velikim tamnim trepavicama, pravilan nos i izazovne usne. Plava kosa joj je malo virila ispod ručnika, ali već je dolje na bazenu vidio njene raskošne kovrče. Na trenutak se zapitao je li joj to prava boja kose. Kroz glavu mu prođe slika nje ispred njega, raširenih nogu, kako ga moli da je uzme dok se on igra dlačicama među njenim nogama. Zatrese glavom i vrati se u stvarnost. Njena ruka je bila ispružena prema njemu.

„Molim?“ upita ju zbunjeno.

„Nudim ruku pomirenja“, kaže ona zvučeći pomalo nestrpljivo.

Zoran odmah prihvati i pritisne svoj dlan o njen dlan. „Prijatelji?“ kaže s osmijehom.

Silvana uzvrati osmijeh i kimne glavom u znak slaganja. „Prijatelji!“ potvrdi i još čvršće mu stisne ruku.

„Ja sam Zoran, ako te zanima“, reče on veselo.

„Silvana“, odgovori ona kratko.

„E pa Silvana, nadam se da će naš sljedeći susret na bazenu biti ugodniji. Obećajem da ću donijeti i koktele.“ Zoran joj namigne i laganim korakom se krene udaljavati od njenog apartmana.

Samo se nasmijala i zavrtjela glavom. Kad se udaljio, zatvorila je vrata i naslonila se leđima na njih. Bolje da ne bude sljedećih susreta jer si previše zgodan da bi bio normalan, pomisli ona i ode ponovo pod tuš.

 

***

 

Sljedeći dan, Silvana je provela u istraživanju otoka Brača. Posjetila je sva mjesta o kojima je čitala da su zgodna za obići. Ručala je u jednom divnom restoranu, šetala i kupovala suvenire. Nije joj se žurilo natrag u apartman jer se bojala da ne sretne Zorana. Uznemiravao joj je osjetila, a to joj se nikako nije sviđalo. Kad ju je gledao onim plavim očima boje neba, osjećala se kao da joj vidi ispod odjeće. Nitko nikada nije imao takav utjecaj na nju. Igor je kroz sve te godine veze i braka gledao kroz nju. Tek sada je to shvatila kada je vidjela kako je Zoran promatra, kao da bi je istog trena cijelu obljubio. Možda je bila gladna nečijih poljubaca pa joj se to samo činilo, ali svejedno je odlučila da je bolje da ga izbjegava. Kad je oko osam navečer stigla u kuću gdje se smjestila, on je sjedio pored bazena u tamnom odijelu s kravatom boje lavande, sređen kao da ide na dodjelu Oscara. Htjela je samo proći pored njega, onako kako je rekla sama sebi da bude, ali neki glasić je zaustavi kao naredbom.

„Mislim da nisi baš obučen za plivanje“, reče ona šaljivo.

Iako su ga obasjavale samo solarne vrtne lampe, vidjela je kako ljutito stišće čeljust. Izgledao je kao da bi nekome moglo biti jako žao što je dopustio da ga čeka. Nije se činio kao tip koji bi olako oprostio kašnjenje ili bilo koju vrstu prekršaja, barem sudeći prema jučerašnjem telefonskom razgovoru.

„Hoćeš li ići sa mnom na zabavu?“ ustao je s ležaljke i poput predatora krenuo prema njoj.

Silvana se nije niti pokušala pomaknuti. Gledala ga je kako joj se približava korak po korak, s mračnim izrazom u očima.

„Ja… cijeli dan sam na nogama.“

„Znam, primijetio sam da te nema,“ tiho je progovorio kad joj je prišao na svega par centimetara.

Osjetila je omamljujući miris njegove kolonjske vode kako joj draži nosnice. Malo joj je nedostajalo da mu se sasvim približi kako bi ga pomirisala. Vidjela je kad mu se izraz lica promijenio iz ljutitog u zavodnički. „Molim te pođi sa mnom, obećajem da ću te dovesti prije ponoći!“ vragolasto reče.

Silvana se na trenutak zapitala je li to pametna ideja, ali kad je shvatila da će tamo biti i drugih ljudi, kimnula je glavom na pristanak.

„Nemam haljinu koja bi bila dovoljno svečana da bi pristajala uz tvoje odijelo.“

„Ne brini za to. Ova ti je predivna!“ odmjerio ju je od glave do pete u njenoj ljubičastoj haljini koja je sezala do poda. Nije bila elegantna, ali je odisala ljetom. Isticala joj je struk i grudi zbog čega se na tren osjećala poželjno, pogotovo kad je vidjela kako je gladno gledaju njegove oči.

Uzeo ju je ispod lakta i poveo prema svom automobilu. Sjeli su unutra i u tišini se odvezli do predivnog hotela koji je stajao kao div iznad malih kućica koje su krasile grad. Silvana je zurila kroz vjetrobransko staklo prema terasi hotela. Gomila ljudi se družila uz vino ili šampanjac, pričali su i šetali između stolova. Žene su bile obučene kao da su na naj ekskluzivnijoj zabavi svojih života.

„A da ja odem natrag u apartman?“ nesigurno je promrmljala promatrajući raskoš svih tih haljina.

„Nemoj biti blesava, izgledaš sto puta ljepše nego bilo koja od njih.“

Izašao je iz auta te došao na suvozačevu stranu kako bi pomogao Silvani da izađe. Ponudio joj je ruku koju je ona prihvatila. „Ne treba tebi skupocjena haljina da bi mamila uzdahe. Da si moja, radije bih te imao uza sebe golu nego obučenu.“

Način na koji je to rekao izazvao je u njoj leptiriće. Lepršali su po njenom trbuhu, a zatim se spustili niže do mjesta između njenih nogu. Primiti kompliment od ovako zgodnog muškarca joj je godilo više nego što je mislila da je moguće. Dok ju je gledao s nestašlukom u očima, poželjela je da je zaista njegova i da je sada poljubi. No znala je da ju je pozvao samo zato što se njegova partnerica nije pojavila. Bolje da od toga ne radi neku romantičnu priču.

Poveo ju je unutra držeći je za ruku. Osjećala je njegove tople prste isprepletene sa svojima kao da to čine svaki dan. Kao da je to nešto sasvim normalno, a ne nešto što se nakon večeras neće više nikada dogoditi.

Ušli su u hotel i krenuli ravno prema terasi. Sve je mirisalo na lavandu čiji su buketi bili rasprostranjeni  duž hodnika. Uočila je plakate sa slikama raznih sorti vina. Na svakoj boci je pisalo Vinarija Marević. On se u jednom trenutku okrenuo prema njoj i obje ruke joj uhvatio među svoje dlanove.

„Mislim da je sad pravo vrijeme da te obavijestim zašto smo ovdje.“ Pogledao ju je u oči i kad je vidio da ga pozorno prati, nastavio. „Ne znam jesi li ikada čula za obitelj Marević i naša vina, ali moj djed je prije više od šezdeset godina otvorio vlastitu vinariju ovdje na Braču i eto, mi nakon toliko godina i dalje proizvodimo vrhunski plavac i pošip. No tržište uvijek treba nešto novo, pa sam odlučio dodati nešto drugačije u našu ponudu, a to je vino od lavande. Neću ti pričati o njegovoj povijesti jer sad nemamo vremena, ali jučer smo imali promociju našeg vina, a danas imamo zabavu povodom tog događaja. Unutra imaš veliki  izbor naših vina, ali naglasak je upravo na lavandi.“ Odmjerio ju je od glave do pete i nastavio. „Nemoj brinuti zbog haljine jer se savršeno uklapaš u ovu temu. Izgledaš predivno, baš kao polja lavande u suton.“

Ukazavši joj na identičnu boju njene haljine i svoje kravate, Zoran se nasmije. „Vidiš da izgleda kao da smo se dogovorili.“

Kad je vidjela da je stvarno tako, Silvana se malo opustila. Dopustila je da je odvede na terasu gdje je dočekana kao kraljica. Znala je da je to samo zato što je pored sebe imala prvog čovjeka ove zabave, ali godila joj je pažnja i mnogi komplimenti.

Isprobala je sve vrste vina i, morala je priznati, najviše joj se svidjelo lavandino. Bilo je mirisno i slatko te je svakako pozivalo na još. U jednom trenutku je osjetila kako je ipak malo pretjerala. Dok je hodala, počelo joj se vrtjeti u glavi. Pogledala je na sat i vidjela da je prošla ponoć. Taman u tom trenutku, Zoran je svrnuo pogled na nju. Brzi pogled na sat mu je rekao da je pogazio svoje obećanje. Odšetao je do svoje sestre i obavijestio je o svom odlasku. Kad je ugledao iznenađenje na njenom licu objasnio joj je cijelu priču.

„Obećao sam onoj ljepotici da je vraćam do ponoći.“ Pogledao je mjesto na kojem je na trenutak pustio Silvanu. „Ti ionako imaš sve pod kontrolom pa se čujemo sutra.“ Poljubio je sestru u obraz i otišao natrag do svoje pratilje.

„Možemo ići moja damo“, ležerno se nasmiješio kad je prišao Silvani. „Malo sam se zanio i zato kasnimo u povratku, ali dano obećanje se mora ispuniti.“ Prislonio je dlan na dno njenih leđa i poveo je van.

Krenuli su prema automobilu laganim korakom. Nije bila sigurna dolazi li vrućina u njene obraze zbog vina ili zbog načina na koji ju je tako prisno držao uza sebe. Kako god bilo, godilo joj je. Mogla bi bez problema ovako pješice do apartmana, ugrijana njegovim toplim dodirom i blizinom njegovog tijela. Šteta što je kuća tako daleko, pomisli ona, jer je bila svjesna da, s obzirom na svoju pripitost, ne bi daleko stigla.

Kad su došli u kuću, Zoran ju je otpratio do njene sobe. Zaustavio se na vratima i pustio je da uđe bez njega. Ona se iznenađeno okrenula i pogledala ga sa sjajem u očima.

„Zar nećeš ući?“ upita ga zbunjeno.

On se blago osmjehnuo i zatresao glavom. „Sve bih dao da je to pametna ideja, ali nikada nisam, niti ikada budem iskoristio pijanu ženu.“

„Nisam pijana“, odvrati ona, iako je tada shvatila da joj se jezik malo petlja.

„Nisi pijana, ali si dovoljno pripita da ujutro požališ. A jedna stvar koju ne želim da žališ je, seks sa mnom. Želim da se ujutro probudiš i želiš još, a ne da pobjegneš od srama.“ Prstima je dotaknuo njen vreli obraz. „Ako želiš, mogu ti pomoći da se razodjeneš, ali nakon toga odlazim u svoju sobu.“

Njene oči se raširiše u čudu. „Ne, hvala, mogu sama!“ brzo je rekla.

Zoran kimne glavom u znak odobravanja. „U redu. Kako želiš. Ali ima jedna stvar koju bih volio učiniti prije sna.“

Silvana se nije ni snašla, a njegove usne su se spustile na njene. Ako nije bila pijana do sad, ovaj poljubac ju je opio do kraja. Zavrtjelo joj se u glavi od mekoće njegovih usana i topline njegovog jezika koji je tražio njen. Predala mu se u potpunosti i doživjela šok kao nikada do sada. Instinktivno mu se približila i stavila dlanove na prsa. On ju je uhvatio oko struka i držao uz svoje tijelo. Bili su toliko priljubljeni jedno uz drugo da se nije mogla pomaknuti kako bi oslobodila ruke da mu može prste uroniti u gustu kosu. Kad se odvojio od nje, uočila je nedvojbenu strast u njegovim očima.

„Nemaš pojma koliko si slatka i koliko samokontrole ovo iziskuje. Najradije bi te odveo do kreveta i ljubio te do besvijesti.“

Ona podigne obrvu i smjelo ga upita. „Zar ti branim?“

Njegov izraz lica joj je dao do znanja da se ne šali.

„Doći ću ti ujutro. Onda ćeš mi sa sigurnošću reći želiš li me ili ne“, mračno je rekao i ostavio je samu.

Gledala je u njegova leđa dok se udaljavao brzim korakom.

Ovo će biti duga noć, pomisli Silvana i zatvori vrata za čovjekom zbog kojeg joj je krv brže kolala kroz vene.

 

***

 

Ova noć nije trebala ovako završiti, ali Zoran je bio uvjeren da je tako najbolje za oboje. Koliko god ga je fizički privlačila, nije se mogao oteti dojmu da nije jedna od onih žena koje uskaču u svaki krevet koji joj se nudi. Ni on nije bio jedan od onih muškaraca koji će iskoristiti žensku slabost. Pričekat će do jutra i ako će i dalje biti sigurna da želi seks s njim, zakleo se bogom da će joj to i dati. Žudio je osjetiti njene bujne grudi pod svojim dlanovima i čuti njene uzdahe dok leži pod njim. Večeras je izgledala toliko prekrasno među mnoštvom umjetnih žena da je osjetio potrebu sakriti je od svih i čuvati samo za sebe. Iako nije znao ništa o njoj, činilo mu se kao da je oduvijek poznaje. Kao da je bila sakrivena negdje u njegovom mozgu i sad je ta slika stajala pred njim, sačinjena od krvi i mesa. Nešto stvarno i opipljivo.

Zaspao je sa slikom njene kose rasute po satenskom jastuku njegove postelje.

Kad je svanulo jutro, navukao je kućni ogrtač na sebe i krenuo prema njenoj sobi. Molio je boga da se nije predomislila, ali isto tako ne bi bio ljut i ako je. To bi mu samo dalo više vremena da ju stvarno upozna. Kucnuo je laganim pokretom i nakon nekoliko sekundi čuo komešanje.

Bila je budna.

Ovo je bio trenutak istine.

„Uđi!“ rekao je glas iz unutrašnjosti sobe.

Zoran je duboko udahnuo i otvorio vrata. Ležala je na krevetu, okrenuta na bok, pokrivena tankom plahtom, pri čemu joj je jedna noga virila van. Plava kosa joj je padala u valovima, dok joj je glava počivala na ruci savijenoj u laktu. Smiješila se. Napravio je dva koraka naprijed, taman da može zatvoriti vrata iza sebe.

„Dobro jutro ljepotice“, rekao je tiho.

Nije joj htio prići dok nije bio siguran da ga je pozvala. Kad je lagano mahnula rukom prema njemu, polako je krenuo do kreveta. Stao je pored njega i nesigurno upitao.

„Jesi li sigurna u ovo?“

„Nisam“, odgovorila je iskreno. Tada je maknula plahtu, otkrila ostatak svog zamamnog tijela i progovorila. „Nisam sigurna, ali činjenica je da je ovo, vrlo vjerojatno, jedini trenutak u mom životu kad mi se zgodan, naočit muškarac ponudi za seks. Tako da uz sve dvojbe hoću li ispasti laka, imam namjeru objeručke prihvatiti ovu priliku.“ Potapšala je krevet pored sebe na poziv. „Ljeto je pobogu!“ reče veselo. „Na kraju krajeva, jednom se živi, a ono što se dogodi na Braču, ostaje na Braču.“

Nije mogao vjerovati koliko brzo mu se ud digao u erekciji. Nije ju još ni dotaknuo, a već je znao da neće dugo izdržati ako je ne uzme odmah i sad.

„Nisi spomenula i bogat“, rekao je s osmijehom na usnama pokušavajući humorom smanjiti napetost u sebi.

Ona se na tren namrštila. „To ti nije dobra strana u mojim očima. Bivši suprug mi je bio bogat, a s tim je došlo mišljenje da je bolji od svih i da može šarati okolo.“

„Znači, bila si udata?“ upita on. Istodobno je osjećao i razočaranje i olakšanje jer je sada znao da je doma nitko ne čeka.

„Jesam. Zar to predstavlja problem?“ Podigla se u sjedeći stav i navukla plahtu preko grudi.

„Dok god nisi zauzeta, nikakav.“ Spustio se i kleknuo na madrac pored nje. Odmaknuo je njezinu ruku s plahte i ponovno razotkrio njeno predivno, zamamno tijelo. „Ako te slučajno zanima i ja sam slobodan. Od nedavno, ali slobodan.“ Odlučio je prešutjeti joj činjenicu da je sinoć prekinuo vezu i to nikako drugačije nego preko telefona. Sad nije bilo ni pravo vrijeme, ni pravo mjesto za to.

„Drago mi je zbog toga.“ Pomaknula se za nekoliko centimetara kako bi mu bila bliže. „Ni ja nisam jedna od onih koja bi iskoristila zauzetog muškarca.“

Zoran je iskoristio priliku i privukao je bliže. Nije htio prenagliti, stoga joj je nježno uhvatio lice između dlanova i poljubio je. Kad je vidio koliko mu smjelo odgovara, jednu je ruku spustio do njenih nagih grudi. Bile su pune i čvrste.

Jednostavno savršene.

San svakog muškarca.

U trenu ju je polegao na postelju i prekrio njeno tijelo svojim. Ljubio je svaki komadić meke kože, dražio je i nježno stiskao. Ubrzo su dahtali od strasti i prepustili se valovima užitka koji su se razbijali o stijene njihovih golih, užarenih tijela.

 

***

 

Kasnije toga dana, uživali su i ljenčarili na terasi. Kako je i obećao, Zoran je napravio odlične koktele i iznosio ih u redovitim intervalima. Zajedno su skuhali ručak, ponovo završili u postelji, a pred večer, kad su ponovno ležali udobno zavaljeni u ležaljke pored bazena, Zoran je predložio da odu na noćno kupanje.

Silvana je nekoliko trenutaka razmišljala kako da mu kaže da se boji dubine i da ne zna plivati.

„Možda bi bilo bolje da ostanemo tu i uživamo?“ tiho reče.

„Pa uživali bi i pored mora“, Zoran je bio uporan. „Malo bi prošetali po plaži, malo se ljubili, a onda, kao svatko normalan, vodili ljubav u moru“, vragolasto se nasmiješio i namignuo joj.

„Sve je to super plan, ali moram ti nešto priznati.“ Teško je progutala, a zatim nastavila. „Ja… ne znam kako da ti to kažem, ali…“ trenutak šutnje, a zatim ga je hrabro pogledala u oči. „Ja ne znam plivati. Eto! Priznala sam.“

Zoran ju je na trenutak promatrao da vidi šali li se ona, ali kad je shvatio da je priznala istinu, ustao je sa svoje ležaljke i sjeo na njenu.

„Ja ću te naučiti plivati. Nemaš se čega sramiti“, odlučno je rekao i uzeo je za ruku. „Hajde, krećemo s prvom lekcijom.“

Silvana ga je pratila do ruba bazena, na isto mjesto gdje je upala neki dan. Uskočio je u vodu i stao uspravno. Šokirano ga je pogledala kad je shvatila da stoji na nogama. Da nije bila onako uplašena, možda bi primijetila da može stajati u vodi i da se neće utopiti. Rukama je sakrila lice i nasmijala se.

„Znači, ispala sam glupa plavuša, zar ne?“ Lice joj se zacrvenilo od srama, ali sreća pa je već bio mrak da sakrije tu činjenicu.

„Nisi glupa. Ne znaš plivati. Nije to sramota“, blago je rekao i pozvao je da mu se pridruži. Silvana je ušla u vodu i stala pored njega.

„Sad ćeš leći trbuhom na moje ruke i plivat ćeš.“

Silvana je zurila u njega širom otvorenih očiju. „Zar ćeš me učiti kao da sam malo dijete?“

„Pa da! Kako drugačije?“ zbunjeno je upitao.

„Nemam pojma“, slegnula je ramenima. „Imaš li dovoljno velike jastučiće za mene?“ zafrkavala ga je.

Zoran spusti pogled na njene bujne grudi i promuklo prokomentira. „Mislim da ti ne trebaju jastučići.“

Pratila je njegov pogled i kad je shvatila na što misli, počela se tako jako smijati da se zakašljala. Oboje su se smijali i kad su konačno prestali, ona ga lupi po nadlaktici. „Budalo!“ šaljivo ga je opomenula.

„To je samo kompliment tvojem predivnom tijelu. Hajde sad! Lezi i kreni plivati.“

Ispružio je ruke ispred sebe i čekao da legne na njih. Kad je shvatila da se zaista ne šali, poslušala ga je i legla potrbuške. Šetao je uz nju dok se ona polako kretala po vodi. Nakon nekoliko krugova ju je pustio, ali je i dalje šetao uz nju da stekne hrabrost. Kad je došla na dublji dio, hrabro je rekla da je može pustiti.

„Ne držim te već neko vrijeme“, ponosno je izjavio.

Otplivao je do ruba i tamo je čekao. Kad je došla k njemu, srce joj je lupalo sto na sat.

„Ipak znam plivati!“ veselo je uskliknula. Zagrlila ga je oko vrata i poljubila. „Hvala ti na poduci.“

„Nema na čemu. Vidiš da si to mogla i bez mene“, zadovoljno reče Zoran.

„To znači da se samo bojim dubine, ali znam plivati. Moj strah me sprečavao da idem dalje u more.“ Silvana je zaključila.

„Možda bi sad bila zainteresirana za jedno noćno kupanje?“ Nije htio odustati od te zamisli. „A možda bi te riješili i straha od dubine?“

Silvana se sasvim približila njegovom tijelu te rukama obujmila njegovu čvrstu stražnjicu. „Možemo mi i ovdje imati vlastito noćno kupanje.“ Jezikom je navlažila usne i zavodnički mu namignula.

„Prijedlog usvojen lijepa damo“, privukao ju je bliže i usnama joj okrznuo ušnu resicu, „ali prema pravilima noćnog kupanja, moraš biti potpuno gola.“

Silvana se nasmije i brzim pokretom skine kupaći kostim koji je nosila.

„Bolje?“

„Puno bolje“, reče on opušteno. Primio ju je oko struka i namjestio tako da mu omota noge oko tijela. Kad je skinuo svoj kupaći, jednim glatkim potezom je ušao u nju i ispunio joj nutrinu svojom veličinom. „Sad samo pomalo dušo, imamo cijelu noć za sebe.“

„I imam namjeru u potpunosti je iskoristiti“, reče ona i strastveno ga poljubi.

Te noći je shvatila dvije stvari, sa Zoranom se riješila straha od dubine i bila je prilično sigurna da se zaljubila u njega.

 

***

 

Jutro je došlo prebrzo.

Silvana je osjećala slatki umor i blagu natečenost među nogama od strasti koju je noćas iskusila. Nikada nije ni sanjala da postoji toliko poza i načina u seksu. Kada bi usporedila svojeg bivšeg muža i Zorana, Igor bi bio hladni, kišni vjetrić, a Zoran moćni uragan koji nosi sve pred sobom. Taj uragan joj je u ovih nekoliko dana pročistio mozak i tijelo od svih loših stvari koje su joj se dogodile u proteklo vrijeme. S njim nije bila opterećena glupostima. Nije razmišljala o ničemu, osim koliko je sretna. Kad je odlučila sama poći na odmor, očekivala je ljenčarenje uz knjigu i nešto alkohola. Ni u najluđim snovima nije pomislila da će se u toj priči naći zgodan frajer koji zna kako istinski zadovoljiti ženu.

Ustala je iz kreveta i odlučila pronaći krivca za svoju neispavanost. Kad se probudila, nije ga bilo pored nje. Priznala je sama sebi da je iskreno razočarana. Pomislila je da je u kuhinji i da spravlja doručak.

Sišla je zagrnuta njegovim kućnim ogrtačem.

U kuhinji za šankom,  sjedila je djevojka duge crne kose, obučena u kratku kožnu suknju i crveni top. Pila je kavu i čitala neki časopis. Silvana se lagano zakašljala da je upozori na svoju prisutnost. Djevojka se okrenula u njenom smjeru i lažno se nasmiješila.

„O, bok. Nisam znala da je netko tu“, reče pomalo bahato. „Ti si sigurno gospođa iz apartmana koji Zoki iznajmljuje.“

Gospođa, Silvana se zgrozila nad tim riječima. Htjela je izustiti neku uvredu, ali se spriječila i ispružila ruku na upoznavanje. „Ja sam Silvana.“

Djevojka je prezirno frknula nosom i tankom, koščatom rukom odbila rukovanje.

„Zašto nosiš njegov ogrtač?“ osorno je upitala.

Silvana je promotrila svoj odjevni predmet i nasmiješila se. „Posudila sam ga jer nemam pojma gdje je moj.“ Zatim je vratila pogled na djevojku. „A tko si ti, ako smijem upitati?“

„Ja sam Zoranova djevojka. Annabella.“ Okrenula se natrag za šank i nastavila čitati časopis kao da Silvana nije tamo.

Možda je tako bilo i bolje, jer bi u suprotnom vidjela šok na Silvaninom licu. Prvo šok, a zatim i suze koje su se skupile u kutu njenih očiju. Lagao je, pomisli Silvana. Prvi poriv joj je bio otrčati natrag u sobu i spakirati svoje stvari, ali neki vrag joj nije dao mira pa se ohrabrila i upitala Annabellu. „Zar niste prekinuli nedavno?“

Annabella se okrenula i ponovo suočila sa Silvanom. „Zoran tako često dramatizira oko mojeg kašnjenja. Nekoliko puta je prekidao sa mnom, ali mi se svejedno uvijek vrati. Ima korist od mojeg izgleda.“

„I ti imaš korist od mojeg novca!“ zagrmio je glas na vratima.

Obje su se naglo okrenule u tom smjeru. Silvana je promatrala Zorana kako se približava kao tigar spreman raspoloviti svoj plijen.

Annabella je ustala i krenula prema njemu široko raširenih ruku. On ju je zaustavio i tiho rekao. „Mislim da je vrijeme da odeš Anna. Rekao sam ti da ne želim više imati posla s tobom.“

„Ali…samo sam malo kasnila. Uvijek mi oprostiš“, reče molećivo. Nigdje nije bilo ni traga onom bezobrazluku kojim je počastila Silvanu.

„To je bila kap koja je prelila čašu“, mrko ju je pogledao i nastavio. „Oduvijek me iskorištavaš zbog novca. Ne voliš nikoga osim sebe.“

„I ti mene iskorištavaš zbog statusa. To znamo od početka“, nije odustajala.

„Znam za Federica“, jednostavno je rekao.

Annabella je ustuknula jedan korak. „Ali… on mi nije ništa. Samo usputni seks.“

Zoran se nasmije i priđe Silvani. „Meni ovo nije usputni seks.“ Poljubio ju je u čelo i vratio pogled na Annabellu. „Tvoje ponašanje mi je pokazalo što tražim u životu. I koga tražim. Sad kad sam to pronašao, ne želim to nikada izgubiti.“

Annabella se cinično nasmijala.

„Zar ćeš to pokazivati na zabavama? Ja sam sto puta ljepša od nje!“

„Naravno da nisi ljepša!“ obrambeno reče Zoran. „Ako ćemo iskreno, ne vrijedi ti sva ljepota koju imaš kad nemaš ono što je najbitnije. Nemaš dušu“, reče Zoran sa žaljenjem u glasu. Iskreno ju je žalio u tom trenutku jer ni sama nije bila svjesna koliko je jadna.

Annabella se narogušila i istrčala iz kuhinje kao munja. Čuli su kako ih psuje cijelim putem.

Okrenuo se prema Silvani i uhvatio je za ruke. „Molim te ostani ovdje. Sa mnom.“

„Ali… mi se ni ne poznajemo kako treba.“ Silvana prošapće sa suzama u očima.

„Zar je to bitno ako mi te duša poznaje i prepoznaje? Želim da te nikada ne upoznam. Da me cijeli život iznenađuješ i veseliš kao sad.“ Zagrlio ju je svom snagom i šapnuo joj na uho. „Molim te ostani. Zauvijek.“

Silvana je osjetila suze kako joj klize niz obraze. Nije mogla ništa reći, zato je samo kimnula glavom. Kad se odvojio od nje, stavila je ruke na bokove i upitala. „ Zar je ovo tvoja kuća?“

„Da, zašto?“

„A zašto sam ja platila nekoj ženi?“

Zoran se nasmije. „To mi je sestra. Jedna od dvije. Ona se brine za iznajmljivanje, a ja za vinariju. Ona koju si upoznala na zabavi je zadužena za marketing i knjigovodstvo.“

„Zašto mi nisi rekao?“ upita Silvana s čuđenjem.

„Zato jer mi je jedna mlada dama rekla da mi novac nije dobra strana ličnosti.“

Oboje su se nasmijali, a zatim spojili u dugom poljupcu koji je označavao početak predivnog ljeta, a i života.