IK Profigraf

DOMAĆI AUTORI I ZAŠTO IH (TREBAMO I VOLIMO) ČITATI

Većina nas je vjerojatno od malih nogu opčinjena tzv. ‘zapadnjačkom kulturom’. The grass is greener on the other side, kako oni sami vole reći, jer tamo je sve bolje nego kod nas, baš sve. Bombardirani smo njihovom glazbom, filmovima, sportom, serijama, reklamama, proizvodima itd., pa nije ni čudo što se i njihova književnost ugurala pri vrhu naših želja i potreba. Kad vidimo da je neka knjiga ‘bestseller New York Timesa’, nama je to gotovo odmah poziv za kupnju, jer New York Times, hej! I još je bestseller. Well, hello!

No kao relativno mala država, već smo se svijetu dokazali s puno toga, počevši od izuma, pa sve do sporta, ali ja ću se u ovom svom blogu povodom Dana hrvatske knjige koji se obilježava 22. travnja osvrnuti samo na naše domaće autore – jer vjerujem da ste već doživjeli kada ste bili na putovanju i nekome strancu rekli da ste iz Hrvatske, da je taj oduševljeno počeo nabrajati naše poznate sportaše, no jeste li ikada doživjeli da netko spomene nekog našeg autora? Bilo kojeg? Niste? Nisam ni ja. Što mislite zašto je tako?

Pođite prvo od sebe, zavirite sada odmah u svoje police s knjigama. Imate li na njima više domaćih ili stranih autora? Posežete li u knjižnici za stranom ili domaćom književnošću? Kupujete li češće strane ili domaće autore? Znam, i sama sam bila takva. Još sam i studirala engleski i njemački jezik, i književnost ta dva govorna područja, tako da sam po tom pitanju sigurno bila i gora od vas, jer godinama sam čitala većinom strane autore, i to na stranim jezicima. Bilo je to jače od mene, ali ne zato jer sam samatrala da su naši domaći pisci lošji, nikako, nego jednostavno o tome nikad nisam previše razmišljala. Kada sam počela pisati blog i pratiti naše hrvatske izdavače, i kod njih su mi u velikoj većini iskakale reklame za strane autore, pa se naši domaći nisu uspjeli ‘progurati’ do mene. Jednostavno su većinom padali u drugi, ako ne i treći plan.

A onda se u meni odjednom rodio nekakav preokret. Bio je to jedan sasvim običan dan, i jedan od mojih uobičajenih posjeta našoj gradskoj knjižnici, čiji sam član otkako sam naučila čitati, dakle od najnižih razreda osnovne škole, a ujedno je to bio dan kada sam otkrila Marilenu Dužman – našu domaću autoricu koja je uz to i samoizdavač, i to iznimno uspješan. Njenu mi je knjigu ‘Razgovori s ginekologom’ preporučila knjižničarka  i sjećam se tog trenutka kao da je bio jučer, tražila sam preporuku za nešto ljubavno i lagano, a gospođa iza pulta me pitala čitam li domaće autore.

Sa stidom sam joj odgovorila: Hm, pa baš i ne. Ali probat ću, hvala.

Bio je to moj prijelomni trenutak u kojem sam otvorila oči i zapitala se zašto ne čitam domaće autore. Mislim, naravno da sam čitala svu redovnu lektiru, čak i knjige koje nisu bile na popisu obaveznog čitanja u osnovnoj i srednjoj školi, po tom sam pitanju već tada bila strastveni čitač, tako da štogod je moja profesorica hrvatskog jezika spomenula na nastavi ja sam jurila u školsku knjižnicu posuditi. Gutala sam naravno tijekom svog djetinjstva i tinejdžerskih dana Zagorku, Ivanu Brlić Mažuranić, Matoša, Šenou, Krležu, Kozarca, Kovačića, Budaka, itd, itd, itd. A onda je fakultet kod mene sve promijenio. Tu i tamo bi na preporuku neke kolegice ili prijateljice pročitala nešto domaće, ali vrlo, vrlo rijetko, i poslije bih se opet vratila stranoj književnosti kojom sam se šopala iz dana u dan.

Za mene je Marilena bila otkriće i nakon njenog pročitanog romana zapitala sam se koliko je takvih neotkrivenih domaćih dragulja, koji nam promiču, dok se mi oduševljavamo stranima? Onda sam otkrila Marinu Vujčić, Kristijana Novaka, Zorana Ferića, Miru Gavrana, Gorana Tribusona, Renata Baretića, Miru Morovića… što je onda otvorilo vrata i svim manje poznatim domaćima autorima koji nisu imali te sreće da iza njih stoji neko poznato izdavačko ime, pa su se hrabro otisnuti u svijet samoizdavaštva kao što su Božana Ćosić, Jasna Šemiga Pintarić, Martina Srešk Kopić, Sandra Stone, Petra Grahovec, Leontin Čapo Miletić, Augusta Benčin Ivančin, i mnogi, mnogi drugi.

Oni su za mene bili najveća inspiracija, a njihova me hrabrost, ustrajnost i upornost navela da svoj blog posvetim čitanju domaćih autora, te da prije kupnje bilo koje knjige nekog izavača prvo vidim ima li na tržištu dostupno nešto od autora koji su si sami financirali tisak svojih izdanja. Oni su me opet doveli do potpuno novog svijeta – platforme Wattpad, gdje i dandanas ogroman broj domaćih autora čeka svoju priliku da budu čitani, da ih publika doživi i da ih netko od izdavača primijeti, no to je tema za jedan sasvim drugi blog.

Poanta ovog teksta je da je Lijepa Naša izuzetno bogata izvrsnim domaćim autorima, i da kad malo bolje razmislite, oni se nalaze svuda oko vas, samo morate otvoriti oči i malo bolje pogledati – vidjet ćete da su vam zapravo cijelo vrijeme bili tu ‘pod nosom’, samo su vam reklame i promocije stranih odvlačili pažnju s njih. Pa, mi to svi zajedno možemo promijeniti, možemo taj spotlight koji je nekako uvijek više usmjeren na strane sada prebaciti na domaće autore, jer sigurna sam da ćete se složiti sa mnom – oni to definitivno zaslužuju!

Ali da odgovorim konačno na pitanje postavljeno u naslovu ovog bloga – jednom smo kao IK na našoj fejsbuk stranici pitali svoje pratitelje da imenuju razloge zašto vole čitati domaće autore i evo nekih koje su naveli:

  1. KOMUNIKACIJA

S većinom domaćih autora možete komunicirati putem društvenih mreža jer nema jezične barijere, a većina ih je i vrlo otvorena i spremna na tu istu komunikaciju sa svojim čitateljima/fanovima. Domaći autori vole dobiti povratne informacije o svom autorskom djelu, pa će cijeniti vašu poruku čak i ako niste bloger, i niste napisali nekakav stručan osvrt, već samo iznijeli svoje dojmove na pročitano.

  1. POVEZANOST S LIKOVIMA

Većina domaćih autora piše o domaćim likovima i mjestima radnje koja su vam možda i poznata, pa se s takvim pričama lakše povezujete i lakše je uživjeti se u radnju autorskog djela, a često je to onda i realističnije pa je užitak čitanja veći. Naravno, ima domaćih autora koji rado pišu i o stranim likovima i mjestima radnje, no opet, ako znate da je to napisao netko tko je ‘naše gore list’, a knjiga je fantastična, osjećate veće poštovanje prema tom istom domaćem autoru nego prema stranom. Često se zapravo čudimo kako je neki domaći autor napisao knjigu ‘u rangu s mnogim stranima’, no to bi trebalo prestati – naši su autori neusporedivo bolji od stranih, bilo da pišu o domaćim likovima i temama, ili stranim. Samo razmislite, jeste li naišli na stranog autora koji je pisao o našim likovima, problemima, situacijama? Vjerujem da niste. A naši domaći to rade s lakoćom, što samo potvrđuje njihovu kvalitetu.

  1. SVESTRANOST

Ovo je zapravo povezano sa svime rečenim pod 2. Naši su autori dokazali da mogu pisati jednako tako, ako ne i bolje nego strani, dakle po mom mišljenju daleko su bolji od stranih jer generalno govoreći pišu o takvom širokom spektru tema, kakvu rijetko viđamo kod stranih autora. Uz to, jako puno domaćih autora vrlo je uspješno u nekoliko žanrova, a neki pišu i o domaćim likovima/temama, i o stranim, što samo potvrđuje da naši autori posjeduju daleko više talenta od stranih. Bilo da se radi i ljubićima, krimićima ili trilerima – na našoj domaćoj književmoj sceni ima zaista vrhunskih autorskih djela koja će zadovoljiti i najzahtjevnije čitatelje.

  1. DOSTUPNOST KNJIGA

Nije za zanemariti činjenicu da su knjige domaćih autora ipak dostupnije i povoljnije za kupnju. I dok na prijevode stranih autora nekada morate čekati i nekoliko godina nakon što je ta ista knjiga tiskana npr. u Americi, kod nas ćete ‘svježu’ knjigu nekog domaćeg autora pronaći vrlo brzo na tržištu. Uz to, puno domaćih autora, pogotovo samoizdavača, vole svoje knjige i poklanjati, pa ćete na njihovim društvenima mrežama pronaći darivanja i nagradne igre znatno češće nego kod izdavača. Dodatni plus, svi oni koji vole imati knjige s posvetama, od domaćih autora će ih s lakoćom i dobiti pri kupnji knjiga, samom ih trebaju zatražiti.

  1. PODRŠKA DOMAĆIM AUTORIMA

Čitatelji vole znati da kupnjom knjige nekog domaćeg autora podržavaju osobu koja ima je bliska, stvarna, nekako tu blizu, možda čak i istom mjestu, gradu ili čak i susjedstvu. Većina je čitatelja svjesna koliko je jednom domaćem autoru teško doći do izdavača, te koliko je teško ‘progurati’ svoje autorsko djelo među mnoštvom stranih, te koliko je zahtjevno sam se upustiti u ludu avanturu tiska svoje knjige. Zbog toga dosta čitatelja vole znati da su kupnjom, čitanjem, preporučivanjem ili reklamiranjem na svojim društvenim mrežama podržali neku stvarnu osobu, koja će im itekako biti zahvalna na to.

  1. MOGUĆNOST UPOZNAVANJA S DOMAĆIM AUTOROM – UŽIVO

Mnogi su naši pratitelji naveli ovo kao jedan od razloga zašto vole čitati domaće autore, i mi se apsolutno s time slažemo. Zaista je fenomenalan osjećaj vidjeti osobu koja te oduševila nekim svojim autorskim djelom uživo, na promociji, sajmu knjiga, ili nekom sličnom događaju, a većina ih je otvorena i za manje susrete sa svojim čitateljima tipa ‘druženje uz kavicu’. Uz to, dosta malih izdavačkih kuća održavaju i ‘LIVE’ promocije na svojim društvenim mrežama, pa tako sve i da ne možete putovati, opet se možete družiti sa svojim omiljenim autorima i ostvariti prisniju komunikaciju s njima i na ovaj način.

  1. PISANJE NA DIJALEKTU

Priče napisane na dijalektu nekog govornog područja Lijepe Naše su zaista posebne. Iako možda nekima budu malo izazovnije za čitanje, one su zaista neizmjerno bogatstvo koje opet pokazuje koliko smo različiti, svestrani, jedinstveni, i trebalo bi i tiskati ali i čitati što više upravo takvih knjiga/priča. Na žalost, čitateljima je ponekad teško se malo potruditi oko takve knjige, čak i kada ona obiluje fusnotama, pojašnjenima, rječnicima ili bilo kojem drugom obliku pomoći pri čitanju, pa takve autorska djela jako rijeko dožive svoj itekako zasluženi uspjeh, jer napisati priču na dijalektu je znatno teže nego na književnom ili standardnom govornom hrvatskom jeziku. Pa ako si je autor već dao toliko truda, mogli bismo i mi, zar ne?

  1. OPISUJU NAŠU DOMOVINU

Za mene osobno, nema ništa ljepše nego domaći autor koji opisuje domaće likove i domaća mjesta radnje. S obzirom na to da ne putujem često, volim da me knjiga prenese u neki dio Lijepe Naše, a ako knjiga uz to sadrži i recimo običaje tog kraja koji opisuje, za mene je to prava poslastica. Takve su knjige neizmjerno važne kao ostavština našoj djeci, unucima, praunucima, koji će sigurno s guštom čitati nešto što bi bez naših domaćih autora i ovih njihovih knjiga definitivno palo u zaborav. Kroz modernu hrvatsku književnost saznala sam o svojoj domovini definitivno više nego u školi, a naučim o njoj svaki put kada čitam nekog našeg domaćeg autora opet nešto novo.

Iako je razloga zašto bismo trebali čitati i voljeti naše domaće autore znatno više od ovih 8, zaustavit ću se ovdje, sigurna u to da sam probudila vašu maštu te da sami možete nastaviti ovaj niz, te s nadom da sam u vama probudila i želju da ako do sada niste, već od sutra počnete čitati domaće autore, a ako jeste, da ih čitate još više.

Za kraj, reći ću samo da mi je iznimno žao što većina book blogera i dalje preferira čitati, recenzirati i promovirati strane autore, nego naše domaće. To stvara jedan začarani krug, jer izdavači bi sigurno više tiskali i prodavali domaće autore, da je potražnja za njima kod domaće publike veća, a book blogeri u tome igraju zaista veliku i važnu ulogu. Pa bilo da ste čitatelj, bloger ili autor, zastanite na trenutak nakon čitanja ovog teksta i zapitajte se što biste vi osobno mogli napraviti da naši domaći autori dosegnu statuse ‘bestsellera’.

A ja ću preporučiti blogere gdje možete promaći odlične recenzije i preporuke naših domaćih autora:

Knjižničarka

https://www.facebook.com/search/top?q=knji%C5%BEni%C4%8Darka

Oružje od slova

https://www.facebook.com/profile.php?id=100063525934094

P.S. I love books

https://www.facebook.com/profile.php?id=100028842294663

Veliko Možda

https://www.facebook.com/VelikoMozda

Magdalenina oaza čitanja

 

Ovisna o čitanju (moja malenkost)

https://www.facebook.com/profile.php?id=100068552876011

 

Blog napisala: Saša Jakšić, prof.