IK Profigraf

DVA ŽIVOTA

Bloger: Veliko Možda

👩🏼𝙰𝚞𝚝𝚘𝚛: 𝑨𝒓𝒊𝒂 𝑪𝒏𝒐𝒍𝒍

📓𝙺𝚗𝚓𝚒𝚐𝚊:𝑫𝒗𝒂 ž𝒊𝒗𝒐𝒕𝒂
🖋️𝙲𝚒𝚝𝚊𝚝:𝑷𝒐𝒔𝒕𝒐𝒋𝒆 𝒔𝒍𝒖č𝒂𝒋𝒏𝒐𝒔𝒕𝒊 𝒖 ž𝒊𝒗𝒐𝒕𝒖. 𝑺𝒖𝒔𝒓𝒆𝒕𝒊 𝒌𝒐𝒋𝒊 𝒐𝒅𝒓𝒆𝒅𝒆 𝒏𝒋𝒆𝒈𝒐𝒗 𝒐𝒔𝒕𝒂𝒕𝒂𝒌. 𝑵𝒆𝒌𝒊 𝒕𝒓𝒆𝒏𝒖𝒄𝒊 𝒛𝒂𝒃𝒊𝒍𝒔𝒕𝒂𝒋𝒖, 𝒂 𝒏𝒆𝒌𝒊 𝒐𝒔𝒕𝒂𝒗𝒆 𝒈𝒐𝒓𝒂𝒌 𝒐𝒌𝒖𝒔.
Kakvo nadahnuto, emotivno i konačno nagrađujuće štivo, o temi koja je stvarna, važna i užasno tužna. 𝑨𝒓𝒊𝒂 𝑪𝒏𝒐𝒍𝒍 stvorila je djelo koje govori o tako teškoj temi, s činjeničnim informacijama na način koji se pokazao nevjerojatno stvarnim. I to je napisala sa velikim poštovanje prema ovoj temi temeljitim istraživanjem o demenciji. Ova kratka knjiga je zastrašujuća i na biološkoj i na psihološkoj razini. Kad pomislim na demenciju, pomislim na zaboravljena sjećanja, na lica kojima ne možete dati ime, na svakodnevna mjesta koja se čine nepoznata. Sjećanja su za mene stvari koje nestanu na neko vrijeme, ali ti se kasnije vrate. Ali, demencija vas ne tjera da zaboravite sjećanja, ona ulazi i potpuno ih uništava. Kao da ih nikad nije bilo.I to je važno pitanje za Nayu kroz cijelu knjigu: koliko može izgubiti, a da ostane svoja? Ako su naše cijele osobnosti izgrađene od sjećanja, osjetilnih iskustava, od stvari koje smo rekli i učinili, tko smo mi kad se više ne sjećamo ničega od toga? Kako danas učiniti važnim kada ga se sutra nećeš ni sjećati? Naya se budi u nepoznatoj kući uz nepoznatog muškarca koji je uvjerava da je on njezin suprug i da je to njihov dom. Koliko god je on uvjeravao, ona mu jednostavno ne može vjerovati jer njoj je u mislima posve drukčiji život. Ona se sjeća nje kao djevojke koja živi sa ocem i maćehom, prijateljice Lucije. A čovjek koji stoji ispred nje, govori joj kako ništa od toga nije stvarno. Da ju je otac ostavio kada je bila mala, da nikada nije imala prijateljicu Luciju. On joj govori da cijeli život pati od demencije i da ovo nije prvi puta da joj se ovo događa. Koliko god se trudila povezati njegove priče i sadašnji život sa svojim sjećanjima, to joj ne polazi za rukom. Izgubljena je. A izgubljeni ste i vi. Kome da vjeruje? Kako da živi s nekime koga ne poznaje? Autorica savršeno opisuje strah, osjećaj izgubljenosti i ljutnju – u tolikoj mjeri da se i vi tako osjećate čitajući ono što Naya osjeća. Ona je ustrajna u tome da otkrije što je istina. Ali, nakon nekoliko mjeseci počinje polako odustajati i na rubu je da jednostavno prihvati da ne zna tko je zaista. Ali, jedan veliki obrt – za koji nikada ne biste posumnjali da dolazi, preokrenuti će njezin cijeli svijet i ono što ste vi mislili da je istina – zapravo nije. Apsolutno nevjerojatno. To je tužna i napeta knjiga, ali ne propušta vam ostaviti i tračak svjetla u tami. Ali ostavit ću vas da sami saznate što je to. 🤍
𝑴𝒐𝒋𝒂 𝒐𝒔𝒐𝒃𝒏𝒂 𝒊𝒔𝒌𝒂𝒛𝒏𝒊𝒄𝒂, 𝒎𝒐𝒋𝒂 𝒇𝒐𝒕𝒐𝒈𝒓𝒂𝒇𝒊𝒋𝒂 𝒊 𝒊𝒎𝒆 𝒌𝒐𝒋𝒆 𝒏𝒊𝒋𝒆 𝒎𝒐𝒋𝒆. 𝑫𝒓ž𝒂𝒐 𝒋𝒖 𝒋𝒆 𝒖 𝒓𝒖𝒄𝒊 𝒑𝒓𝒆𝒅 𝒎𝒐𝒋𝒊𝒎 𝒐č𝒊𝒎𝒂, 𝒕𝒂𝒋 𝒐𝒑𝒊𝒑𝒍𝒋𝒊𝒗𝒊 𝒊 𝒗𝒊𝒅𝒍𝒋𝒊𝒗𝒊, 𝒏𝒆𝒐𝒔𝒑𝒐𝒓𝒊𝒗𝒊 𝒅𝒐𝒌𝒂𝒛.
Priča započinje sa Elin. Djevojčicom koja nakon gubitka majke u ranom djetinjstvu, ostaje sa svojim ocem koji se trudi nadoknaditi joj majčinsku ljubav. Ali, njih dvoje ne ostaju sami dugo. Njezin otac ponovno pronađe ljubav u ženi – koja ni malo ne prihvaća nježnu i dragu Elin. Naprotiv, njena novopečena majka odlučila ju se riješiti. A njezin otac, opčinjen svojom novom ženom, mijenja se. Nije više pun ljubavi, dobrote i razumijevanja za svoju kćer. I to dovodi do toga da mala Elin počinje živjeti tužnim životom u domu bez ljubavi i podrške. Srce vam puca dok čitate o riječima koje su joj upućene od strane ljudi koji bi ju trebali voljeti. A tek o stvarima koje su joj oduzete kao maloj djevojčici. U suštini, oduzeli su joj bezbrižno djetinjstvo. Ali, ona ih voli. I trudi se biti dobra za njih. Sigurno se pitate, zašto vam pričam o djevojčici zvanoj Elin? Zato što je ona Naya. Ili Naya tako barem misli. U cijelom romanu poglavlja idu naprijed-natrag između života kojeg se Naya sjeća da je živjela kao Elin i između života koji živi sada, kao Naya. Ili je sve to izmišljotina? Snovi? Da li je zaista ona djevojčica Elin?
𝑶𝒗𝒐 𝒋𝒆 𝒍𝒖𝒅𝒐𝒔𝒕, 𝒋𝒆𝒓 𝒋𝒂 𝒔𝒂𝒎 𝒏𝒆𝒔𝒕𝒂𝒃𝒊𝒍𝒏𝒂 𝒐𝒔𝒐𝒃𝒂. 𝑷𝒓𝒊č𝒂𝒎 𝒏𝒆𝒔𝒖𝒗𝒊𝒔𝒍𝒐, 𝒏𝒆𝒑𝒐𝒗𝒆𝒛𝒂𝒏𝒐. 𝑴𝒊𝒋𝒆š𝒂𝒎 𝒔𝒕𝒗𝒂𝒓𝒏𝒐𝒔𝒕 𝒊 𝒎𝒂š𝒕𝒖, 𝒖𝒎𝒊š𝒍𝒋𝒂𝒎 𝒅𝒂 𝒔𝒖 𝒔𝒏𝒐𝒗𝒊 𝒅𝒊𝒐 𝒏𝒆č𝒆𝒈𝒂 𝒔𝒕𝒗𝒂𝒓𝒏𝒐𝒈. 𝑵𝒆č𝒆𝒈𝒂 š𝒕𝒐 𝒏𝒊𝒈𝒅𝒋𝒆 𝒏𝒊𝒋𝒆 𝒑𝒐𝒔𝒕𝒐𝒋𝒂𝒍𝒐 𝒊 𝒏𝒆 𝒑𝒐𝒔𝒕𝒐𝒋𝒊.
Nepoznati čovjek po imenu Liam, uvjerava ju da ona nikada nije odrasla sa ocem i maćehom – nego je ostavljena u dom za nezbrinutu djecu kada je bila mala djevojčica. I da budem iskrena, povjerovala sam mu. Možda to ima veze s time da sam lakovjerna osoba. Posebice jer je Liam bio jako uvjerljiv. Ali, ne samo to – bio je uz nju cijelo vrijeme. Od prvoga dana. Pokušavao joj je pokazati koliko je voljena i koliko su oni bili zaljubljeni sve do toga jutra kada se probudila i u potpunosti zaboravila cijeli svoj život. U mome umu nije bila ni trunka sumnje da su oni vjenčani i žive dobrim životom. Jer kako netko može voljeti toliko jako osobu koju je tek upoznao? Imati toliko strpljenja, razumijevanja i podrške? Ali, kako je Naya tražila odgovore i nije ih dobivala, tako je i meni sumnja počela rasti. Nitko nije imao odgovore. Sve do jednoga dana, kada je ugledala poruku na Liamovom mobitelu koja je u potpunosti okrenula cijeli njen svijet naopačke. A okrene i vama. Dinamika priče se mijenja. Sve što ste znali i mislili – krenete preispitivati. Isto kao i Naya. Kao i da jeste Naya. A to je učinilo ovu knjigu apsolutno fenomenalnom. Znate da nešto dolazi, ali ne znate što. Ali, kada saznate – ostanete zatečeni jer nikada ne biste pretpostavili. Da li je sve bila laž? Da li je Naya uistinu dementna? Sva ta pitanja i više, puno više otkriti ćete u ovom psihološkom romanu i u njegovih stotinjak stranica! 👀
𝑮𝒐𝒗𝒐𝒓𝒊𝒍𝒂 𝒔𝒂𝒎 𝒔𝒊: 𝒋𝒆𝒅𝒏𝒐𝒎 ć𝒖 𝒕𝒆 𝒎𝒐ž𝒅𝒂 𝒗𝒐𝒍𝒋𝒆𝒕𝒊 𝒌𝒂𝒐 𝒕𝒊 𝒎𝒆𝒏𝒆. 𝑰 𝒐𝒏𝒅𝒂 𝒔𝒆 𝒅𝒐𝒈𝒐𝒅𝒊𝒍𝒂 𝒕𝒂 𝒍𝒋𝒖𝒃𝒂𝒗 𝒊 𝒋𝒂 𝒏𝒊𝒔𝒂𝒎 𝒛𝒏𝒂𝒍𝒂 𝒌𝒂𝒎𝒐 𝒔 𝒏𝒋𝒐𝒎.
Uživala sam u prilici da upoznam Nayu. Kako knjiga napreduje, saznajemo više o njoj i tko je zapravo ona kao i njezine interakcije s likovima u ovom romanu. Postaje očito da je Naya vrlo izgubljena, ali ponekad je njezino korazmišljanje imalo smisla i čak se činilo racionalnim. Divila sam joj se jer se držala svojih osjećaja i uspomena koji su joj otkrivali istinu. Vjerovala je u sebe. Što je po mome mišljenju sama pouka ove priče: nikada nećemo i ne možemo izgubiti sebe. Na bilo koji način. Uvijek će biti jedan tračak nade i vjere u to tko smo. I to nikada ne možemo zaboraviti.
Budući da knjigu pripovijeda isključivo Naya u prvom licu, u njenim očima dobivamo izvrstan osjećaj za ove likove. Njezina zapažanja o ljudima u njezinu životu su oštra, nijansirana, pa čak i napucana! 𝑫𝒗𝒂 ž𝒊𝒗𝒐𝒕𝒂 je knjiga za koju bih definitivno rekla da je roman kojim dominiraju likovi. A samim time što autorica ukomponirala demenciju je zaista nevjerojatno. Ovo je vrlo dirljiva priča koja me duboko dirnula. Roman koji oslikava koliko srceparajuće može biti u potpunosti izgubiti sebe na najgori mogući način. Ali i također pokazuje kako se uvijek, na kraju, možemo vratiti sebi. 🤍