IK Profigraf

NOSTALGIJA

BLOGER: Veliko Možda

👩🏼𝙰𝚞𝚝𝚘𝚛: 𝑴𝒂𝒓𝒕𝒊𝒏𝒂 𝑫𝒖𝒗𝒏𝒋𝒂𝒌

📘𝙺𝚗𝚓𝚒𝚐𝚊: 𝑵𝒐𝒔𝒕𝒂𝒍𝒈𝒊𝒋𝒂
🖋️𝙲𝚒𝚝𝚊𝚝: 𝑲𝒓𝒐𝒛 𝒄𝒊𝒋𝒆𝒍𝒊 ž𝒊𝒗𝒐𝒕 𝒖č𝒊𝒍𝒊 𝒔𝒖 𝒎𝒆 𝒅𝒂 𝒋𝒆 𝒍𝒋𝒖𝒃𝒂𝒗 𝒑𝒐𝒌𝒍𝒐𝒏 𝒌𝒐𝒋𝒊 𝒎𝒐𝒓𝒂š 𝒛𝒂𝒔𝒍𝒖ž𝒊𝒕𝒊, 𝒅𝒐𝒌 𝒎𝒊 𝒖𝒑𝒓𝒂𝒗𝒐 𝒐𝒏 𝒑𝒐𝒌𝒂𝒛𝒖𝒋𝒆 𝒅𝒂 𝒋𝒆 𝒍𝒋𝒖𝒃𝒂𝒗 𝒏𝒆š𝒕𝒐 𝒛𝒂 š𝒕𝒐 𝒔𝒆 ž𝒊𝒗𝒊.
💭Svi imamo dane ili periode u životu kada nam postane malo teže. Jedan problem nastaje za drugim, ostavljajući nam osjećaj da je svijet protiv nas. Pokušavamo ostati na vrhuncu stvari, ali čini se da što se više trudimo, stvari idu gore, a problemi se samo gomilaju. Počinjemo se sve više brinuti, toliko da počinjemo vjerovati kako smo poslani na ovaj svijet kako bismo bili nesretni i kako ne zaslužujemo niti ljubav niti sreću. Što je još žalosnije od toga, susretnemo ljude koji nas pokušavaju uvjeriti da je stvarno tako. Dugi niz godina sam provela u razmišljanju zašto se ljudi rastaju. Sve do trenutka kada i sama nisam postala zrela da razmišljam o braku sa svojim partnerom. I sve dok nisam postala dovoljno odrasla da shvatim žene s kojima sam bliska, koje su se rastale i otišle, onda je to razmišljanje postalo pitanje: zašto se to nije ranije dogodilo? Svi mi zaslužujemo sreću. A više od sreće, zaslužujemo ljubav. Ali, kako uvjeriti sebe da ju zaslužuješ ako si godinama bila uvjerena da nije tako? Borba koju sam osobno gledala više puta i borba koju prolazi glavna junakinja ove priče, Marta. Nakon nekoliko pročitanih stranica, javila sam se autorici i rekla da me dobila. Ne da me dobila, osvojila. U potpunosti. Što više razmišljam o ovoj knjizi, to mi se više sviđa! Ovo je tako važno čitanje! Znam da se autorica u ovoj knjizi pozabavila s puno problematičnih tema, ali to je učinila na tako pozitivan i razuman način da sam uvjerena kako će svi koji pročitaju 𝑵𝒐𝒔𝒕𝒂𝒍𝒈𝒊𝒋𝒖 naučiti nešto dobro iz nje! Obično nisam osoba koja vas gađa knjigom i uvjerava da biste je trebali pročitati, ali potpuno ozbiljno: Pročitajte ovu! Živite i patite s Martom, uživajte u njezinim dobrim trenucima i plačite s njom kada je svijet baci na koljena! Mrzite ju, volite je, prihvatite je onakvu kakva jest. Krenite s njom u najveću borbu njezina života – gdje pokušava spoznati da li je zaista vrijedna ljubavi. I što je najvažnije, učite iz njezinih pogrešaka i ne ustručavajte se pokazati svijetu vaše pravo ja. Obožavala sam Martinin stil pisanja. Rijetko pročitam knjigu u nekoliko sati, a ovu sam sa oduševljenjem pročitala u rekordnom vremenu, ostavljena sa upitnikom iznad glave: jel ovo stvarno već kraj? Knjiga je ispunjena sa toliko šarma da jednostavno curi sa stranica. Priča se očito bavi ozbiljnim problemima, ali tekst nikada sebe ne shvaća previše ozbiljno. Duhovito je i inspirativno, tužno i zapetljano, privlači i tjera da osjetite svaku emociju – ne samo glavnog, nego svakog sporednog lika u knjizi. Uspijeva prenijeti toliko nijansi, a da pritom ne uspori tempo ili ne djeluje dugotrajno. Zadivljena sam, sada uistinu vidim zašto je ovo priča o kojoj se puno govori! 💙
𝑲𝒂𝒕𝒌𝒂𝒅 𝒔𝒆 𝒑𝒊𝒕𝒂𝒎 𝒊𝒎𝒂 𝒍𝒊 𝒐𝒗𝒂𝒋 ž𝒊𝒗𝒐𝒕 𝒅𝒓𝒖𝒈𝒖 𝒔𝒗𝒓𝒉𝒖 𝒐𝒔𝒊𝒎 𝒎𝒖č𝒊𝒕𝒊 𝒎𝒆?
💭𝑵𝒐𝒔𝒕𝒂𝒍𝒈𝒊𝒋𝒂 nam donosi priču o Marti, ženi koju život nije mazio. Sve do trenutka kada je odlučila ostaviti svoga nasilnog supruga kako bi omogućila sebi i svojoj kćeri Nikol život vrijedan življenja, a ne provedenog u konstantnom strahu i boli. Već u prvim stranicama knjige bila sam ponosna na Martu. Znati reći kada je dosta i otići, zaista istiskuje veliku hrabrost. Ali, znala sam da to nije kraj njezine priče. Njezina priča tek počinje. A upravo počinje u Duću, pokraj Omiša. Mjestu koje su Marta i Nikol odabrale kao svoj trenutni dom. Skladno su odlučile da će to biti mjesto u koje su se zaljubile prije mnogo godina dolazeći na odmor. A kako su se zaljubile u mjesto, tako su se zaljubile i u mještane toga mjesta. Posebnu ljubav su imale za svoj omiljeni kafić po imenu Nostalgija, te za svoje društvo koje ih je svake godine željno iščekivalo. A kada se doznalo kako su ovaj puta došle bez nasilnog oca/supruga, napokon su svi odahnuli. Posebno muškarac po imenu Branimir. 🌊
𝑪𝒊𝒋𝒆𝒍𝒊 𝒔𝒗𝒐𝒋 ž𝒊𝒗𝒐𝒕 𝒑𝒓𝒐𝒗𝒆𝒍𝒂 𝒔𝒂𝒎 𝒖 𝒃𝒐𝒓𝒃𝒊. Š𝒕𝒐 𝒑𝒓𝒐𝒕𝒊𝒗 𝒏𝒂𝒋𝒃𝒍𝒊ž𝒊𝒉, š𝒕𝒐 𝒑𝒓𝒐𝒕𝒊𝒗 𝒐𝒏𝒊𝒉 𝒅𝒂𝒍𝒋𝒊𝒉. 𝑼𝒗𝒊𝒋𝒆𝒌 𝒔𝒂𝒎 𝒔𝒆 𝒎𝒐𝒓𝒂𝒍𝒂 𝒅𝒐𝒌𝒂𝒛𝒊𝒗𝒂𝒕𝒊 𝒅𝒓𝒖š𝒕𝒗𝒖 𝒖 𝒌𝒐𝒋𝒆𝒎 ž𝒊𝒗𝒊𝒎 𝒊 𝒎𝒖𝒌𝒐𝒕𝒓𝒑𝒏𝒐 𝒓𝒂𝒅𝒊𝒕𝒊 𝒏𝒆 𝒃𝒊 𝒍𝒊 𝒊𝒎 𝒅𝒐𝒌𝒂𝒛𝒂𝒍𝒂 𝒅𝒂 𝒊𝒑𝒂𝒌 𝒏𝒊𝒔𝒂𝒎 𝒏𝒆𝒔𝒑𝒐𝒔𝒐𝒃𝒏𝒂 𝒌𝒂𝒌𝒐 𝒔𝒖 𝒎𝒆 𝒔𝒎𝒂𝒕𝒓𝒂𝒍𝒊.
💭Mogu reći da me frustrirala tajanstvenost koja je okruživala Branimira, a koja te udari u lice na prvim stranicama romana. Ali, način na koji ga je Martina predstavljala kao zagonetku ili enigmu – bio je briljantan. Sve dok nisam saznala da je i sam izašao iz lošega braka. Braka zbog kojeg se zakleo da više nikada neće dozvoliti sebi da voli. Niti će ikada dozvoliti drugoj ženi da ga povrijedi. Ali, Marta je bila drugačija. Poznavali su se godinama i ponekad razmišljali jedno o drugome, ali bili su u braku. Kakav god da je brak bio, bili su vjerni svojim partnerima i sebi. Ali, uvijek su znali su da postoji nešto posebno između njih dvoje. I sada, kada su oboje slomljeni i slobodni upuštaju se u avanturu, koja neće započeti dobro. Jer kako nakon dugog niza godina, gdje smo svakoga dana bili uvjereni da ne zaslužujemo ljubav – dopustiti da nam ju netko pokaže? Vjerovati da to postoji? Kada nam osoba s kojom smo bili najranjiviji slomi srce, lako se osjećamo neadekvatnim i bezvrijednim, čak i ako imamo spisak razloga zbog kojih bismo se trebali osjećati dobro u drugim područjima svog života. Kad je ljubav u pitanju, naš racionalni um ne vodi predstavu. Umjesto toga, prekidi nas često tjeraju da mislimo najgore stvari o sebi: osoba koja me je najbolje poznavala i voljela prestala je i počela me tretirati loše, onda to sigurno zaslužujem. I kako, nakon što nas povrijede ljudi za koje smo mislili da nikada neće, ponovno se prepustiti ljubavi i riziku da se to dogodi? Hoće li dvoje slomljenih ljudi pronaći svoju sreću i dopustiti da im ljubav ponovno uđe u srce? Ili će dopustiti prošlosti i ljudima iz prošlosti da upravljaju njima zauvijek – to putovanje ćete pratiti čitajući ovu fenomenalnu knjigu! 🏝️
Š𝒕𝒂’𝒔 𝒗𝒊𝒅𝒊𝒍𝒂 𝒖 𝒎𝒆𝒏𝒊 𝒅𝒂 𝒎𝒊 𝒋𝒆 𝒛𝒏𝒂𝒕𝒊?”
𝑲𝒂𝒌𝒐 𝒎𝒊𝒔𝒍𝒊š, š𝒕𝒐 𝒔𝒂𝒎 𝒗𝒊𝒅𝒋𝒆𝒍𝒂?
„𝑨 𝒆, š𝒕𝒂’𝒔 𝒗𝒊𝒅𝒊𝒍𝒂?
𝑺𝒗𝒆 š𝒕𝒐 𝒔𝒂𝒎 ž𝒆𝒍𝒋𝒆𝒍𝒂.
💭 Iako je ovo izvrsno napisana knjiga, sa sjajnim razvojem karaktera, neočekivanim preokretima i još boljom pričom o ljubavi i boli – moram reći da je ovo jedan humoristični dragulj. Likovi koji se pojavljuju u knjizi napisani su sa velikom dozom humora da sam iskreno koji puta i plakala, ali od smijeha. Od Stipe, koji je prava definicija prijatelja do Melanije koja je pravi pokazatelj koliko puno znače riječi potpore i ohrabrenja. Nikada nisam pročitala knjigu gdje su me svi likovi oduševili i toliko sam sretna što svi oni imaju svoje priče jer Martina je zaista stvorila jedne od najboljih likova ikada napisanih. U ovoj knjizi postoji nevjerojatno snažna poruka koja je vrlo suptilno utkana od samog početka. Počinje u prvom poglavlju, ali još ne shvaćate koliko je svaki od tih trenutaka uistinu značajan. I dok čitate više, svi dijelovi priče spajaju se tvoreći scenarij koji daje tako sirov, iskren prikaz na nevjerojatno relevantno pitanje. Činjenica da je neočekivano za vas kao čitatelja vrlo je važna jer je neočekivana i za junakinju. Kada ona počne shvaćati, tako shvaćate i vi. I ova spoznaja vam uvelike omogućuje da doživite njezino putovanje s njom. Sama priča je nevjerojatno dirljiva. Natjerat će vas da razmišljate o stvarima o kojima je neugodno razmišljati. Ispuniti će vam srce ljubavlju prema Marti i Branimiru, s vremena na vrijeme opustošiti, nasmijati, učiniti ponosnim, ispuniti vas tugom i izmamiti osmijeh i naučiti Vas kako je u životu mnogo stvari koje ne možemo birati. Ne možemo birati svoje roditelje ili svoje obitelji. Ne možemo birati svoju etničku pripadnost ili nacionalnost. Ali postoji jedna stvar koju svi možemo izabrati: koga volimo. I svatko, bez obzira tko je, zaslužuje biti voljen. Nitko se ne zaslužuje osjećati nevoljeno. Svi prolazimo kroz teška vremena i griješimo, ali to ne znači da ne zaslužujemo biti voljeni. Jer biti voljen i voljeti – najveći je dar u životu. 🐚